FOTO Oproštaj od omiljenog svećenika: don Nediljko Ribičić pokopan u Cisti Provo

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Nediljko Ribičić ispraćen je na posljednji počinak u četvrtak, 16. travnja, u Cisti Provo, u 78. godini života i 52. godini misništva. Misu u župnoj crkvi sv. Petra predvodio je splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić u zajedništvu sa šezdesetak svećenika. Na misnom slavlju sudjelovali su članovi obitelji pokojnika, bogoslovi, časne sestre, vjernici sa župa na kojima je don Nediljko služio i drugi okupljeni puk. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe sv. Ante sa Sviba, a bogoslovi su ministrirali., piše Splitsko-makarska nadbiskupija.

Nadbiskup Barišić u homiliji je istaknuo kako se Crkva u uskrsnom vremenu oprašta od pokojnoga svećenika u svjetlu Kristova uskrsnuća koje je temelj kršćanske nade i vjere. Naglasio je kako upravo uskrsli Krist čovjekovu prolaznost otvara prema punini života te kako se u Božjoj milosrdnoj ljubavi otkriva najdublji smisao ljudskoga postojanja. Govoreći o pokojnom don Nediljku, prisjetio ga se kao čovjeka jednostavna, iskrena i vedra duha koji je unatoč životnim kušnjama i bolesti ostao vjeran svome svećeničkom pozivu, Crkvi i narodu kojemu je služio. Nadbiskup je u nastavku propovijedi podsjetio i na riječi Isusa Krista: „Ja sam put, istina i život“, naglasivši kako samo u povezanosti s Kristom ljudski život, zajedno sa svojim kušnjama, trpljenjima i ograničenjima, zadobiva puni smisao. Oslanjajući se na riječi sv. Petra o „živoj nadi“ i baštini koja je neraspadljiva i neprolazna, poručio je kako vjera i u trenutcima žalosti otvara pogled prema vječnosti. U tom je svjetlu rekao kako je i don Nediljko svoj svećenički život nastojao živjeti kao služenje Božjem djelu spasenja, navješćujući riječ Božju i slaveći sveta otajstva među povjerenim mu vjernicima te ga je na kraju preporučio Gospodinu moleći da ostvari puninu života kojoj se kao vjernik i svećenik nadao.

Pred sam kraj misnoga slavlja biskupski vikar za kler don Vedran Torić pročitao je nekrolog pokojnog don Nediljka Ribičića, podsjetivši na njegov životni put i dugogodišnje svećeničko služenje. Prije samih sprovodnih obreda na kraju mise okupljenima se obratio mjesni župnik don Ratomir Vukorepa izrazivši obitelji pokojnika kršćansku sućut. Ujedno je zahvalio nadbiskupu Barišiću na predvođenju misnoga slavlja, braći svećenicima i bogoslovima, zboru na liturgijskom pjevanju te svim vjernicima na dostojanstvenom sudjelovanju u euharistijskom slavlju. Zatim su uslijedili sprovodni obredi koje je predvodio don Ratomir, a okupljena zajednica u molitvi i kršćanskoj nadi oprostila se od svećenika koji je desetljećima vjerno služio Crkvi ostavivši trag predana pastoralnoga rada. Na obiteljskoj grobnici, mjestu posljednjeg počivališta don Mirkova tijela, odvio se ukop, a nakon blagoslova zbor je, u zajedništvu s ostatkom puka, otpjevao „Kraljice neba“.

Don Nediljko Ribičić rođen je 10. kolovoza 1948. u Cisti Provo od oca Mije i majke Mile, rođene Madunić. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u rodnoj župi, gdje je 28. srpnja iste godine proslavio i svoju mladu misu. Kao mladomisnik iste je godine imenovan upraviteljem Župe Krista Kralja u Lokvičićima gdje se zauzeto posvetio pastoralnom i materijalnom radu. Pred kraj svoga djelovanja u toj župi doživio je niz provala i fizički napad koji su ostavili duboke posljedice na njegovo zdravlje. Godine 2000. prihvatio je premještaj u Župu Svib, u neposrednoj blizini svoje rodne kuće, gdje su ga vjernici rado prihvatili kao svoga duhovnog pastira. Unatoč narušenu zdravlju, pažljivo je pripremao nedjeljne i blagdanske homilije, rado primao vjernike, osobito mlade, te im bio na raspolaganju. Posebnu je pozornost posvećivao i duhovnim zvanjima podupirući djecu, mlade, sjemeništarce i bogoslove na njihovu životnom putu.

Kako su godine prolazile njegovo se zdravstveno stanje sve više pogoršavalo. Posljednju svetu misu na Svibu slavio je na svetkovinu Svih svetih 2022. Nakon toga boravio je u bolnici, potom na kućnom liječenju u krugu obitelji, a 2023. godine razriješen je službe župnika i umirovljen. Posljednje razdoblje života proveo je u Svećeničkom domu u Splitu, a zatim u Mravincima, gdje je strpljivo nosio križ bolesti. Nakon moždanoga udara je hospitaliziran te je preminuo u bolnici 13. travnja 2026.