"Hod za život" Imotski objavio priopćenje o pobačajima i smrti Kristijana Periša: "Gdje je nestala ljudskost?"
Udruga "Hod za život" Imotski oglasila se priopćenjem u kojem povezuje pitanje dostojanstva svakog ljudskog života s rastućim brojem pobačaja i brutalne smrti Kristijana Periša. U nastavku donosimo njihovo priopćenje u cijelosti:
Priopćenje "Hoda za život" Imotski
Svaki naraštaj prima u baštinu zadaću da oblikuje vlastito doba: da pridonese sazrijevanju povijesti kao mjesta u kojem se čuva dostojanstvo svake osobe, promiče pravednost i omogućuje bratstvo. Ipak, svako doba nosi i rizik stvaranja nečovječnog i nepravednijeg svijeta.
Dostojanstvo svake osobe neizmjerno je i neotuđivo. Utemeljeno je u samom biću i nadilazi sve okolnosti u kojima se osoba nalazi.
Tjelesna ranjivost, bolest, invalidnost ili ovisnost o pomoći ne umanjuju ničiju ljudsku vrijednost.
Nažalost, svjedoci smo da unatoč tehnološkom razvoju, novim znanstvenim spoznajama i dostupnosti informacija, naša okolina postaje nepravedna i nečovječna za čovjeka koji je u hladnom, bešćutnom stroju društva često tretiran kao OIB, broj, slučaj ili dijagnoza.
Užasava činjenica da se u institucijama koje bi trebale pomagati čovjeku, poštivajući njegovo dostojanstvo, dogodi brutalno ubojstvo ili da se u drugim ustanovama ženama kao jedino rješenje za trudnoću ponudi usmrćivanje njihove djece.
Gdje je nestala ljudskost? Kada smo kao društvo prestali gledati i doživljavati čovjeka pored sebe?
Oni koji dolaze po pomoć sa sobom nose svoju povijest, svoja trpljenja, bolesti, želje i rane. Željni su ljudske topline i ljubavi. Jer prva pomoć nije samo privijanje rana, nego ljubav.
Žalosti i način na koji se koristi brutalno ubojstvo u klinici za psihijatriju Sveti Ivan u dnevnopolitičke svrhe, bez empatije, bez suosjećanja, optužujući one druge, jer uvijek su krivi oni drugi.
Međutim, neprestani čirevi koji izlaze na tijelu našeg društva upućuju na dublju bolest. Zato se moramo zapitati kako pridonosimo sazrijevanju povijesti kao mjesta na kojem se čuva dostojanstvo svake osobe… Prošle godine u našim bolnicama i klinikama dogodila su se 3102 namjerna ubojstva nerođene djece. 3102 osobe. 3102 dječaka i djevojčice. A Ustav Republike Hrvatske u članku 21. kaže: „Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.“
Svako je ljudsko biće neprocjenjivo, bez obzira na tjelesnu ranjivost, bolest, invalidnost ili ovisnost o drugima. I nerođeni ovise o majci i o društvu. Nitko nema pravo staviti ruku nad stablo života. Nitko! Srce se lomi i plače nad smrću nevinog, nad smrću Kristijana, nad nedostatkom empatije i užasom bešćutnosti. Ovo nije naš narod! Ovo nismo mi. To smo i dokazali. Za nekoliko dana prisjetit ćemo se žrtve Vukovara i Škabrnje te svih onih koji su dali život za drugoga. Njihova nas žrtva obvezuje da se borimo za čovjeka i njegovo dostojanstvo od začeća do prirodne smrti.
"Hod za život" Imotski