Imoćanin nosio Gospu Sinjsku: Sinjski i imotski junaci povezani neraskidivom vezom
Stoljetne veze Sinjana i Imoćana, dodatno učvršćene zajedničkim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ponovno su došle do izražaja na ovogodišnjoj proslavi Velike Gospe u Sinju.
Među nositeljima slike Čudotvorne Gospe Sinjske u svečanoj procesiji bio je i Davor Grubač, sin pokojnog hrvatskog branitelja Ivice Grubača. Njegov otac bio je jedan od šestorice pripadnika MUP-a koji su poginuli 16. rujna 1991. godine u Maljkovu, suprotstavljajući se znatno nadmoćnijim snagama srpskog agresora.
Tekst novinara Tonija Paštara iz Slobodne Dalmacije donosimo u cijelosti:
Stoljetno prijateljstvo Sinjana i Imoćana, dodatno učvršćeno u Domovinskom ratu, dovelo je do toga da već godinama imotski branitelji Domovinskog rata iz dragovoljnih policijskih postrojbi sudjeluju u procesiji s Gospinom slikom ulicama Sinja i u procesiji nose sliku sinjske nebeske zaštitnice. Tako je bilo i u subotu kada je među četiri nositelja bio i Davor Grubač, sin pokojnog Ivice, koji je član Udruge policije Sinja i Cetinske krajine Domovinskog rata. Ivica Grubač jedan je od šestorice hrvatskih junaka, pripadnika MUP-a, koji su poginuli 16. rujna 1991. godine kada su se skromnim pješačkim naoružanjem suprotstavili tenkovima i do zuba naoružanim srpskim agresorima Ratka Mladića. Njegov sin Davor imao je tada 14 godina. Davor vrlo često na spomen-obilježje svoga oca i njegovih palih suboraca u Maljkovu zapali svijeću, redovito povodom komemoracija svake godine u rujnu.
-Kako sam član Udruge policije Sinja i Cetinske krajine Domovinskog rata, upitali su me bih li želio biti jedan od nositelja slike Gospe Sinjske u procesiji za ovogodišnji blagdan Velike Gospe. Pritom su spomenuli i žrtvu moga oca. Naravno da sam odmah pristao i odgovorio kako će mi to biti velika čast – kazao nam je Davor Grubač.
Podsjetimo, u bitci u Maljkovu na hrvatskoj je strani sudjelovao veći broj imotskih policajaca, što im sinjski kolege kao i građani Cetinske krajine nikada neće zaboraviti.
Prijateljstvo između Sinjana i Imoćana začeto je prije više od tri stoljeća, točnije 1717. godine. Sinj se poslije 150 godina uspješno oslobodio vladavine Osmanskog Carstva 1686., a godinu kasnije u ispražnjeni kraj franjevci su doveli narod na potezu od Rame do Duvna i naselili ga u dolinu Cetine. U kolovozu 1715. godine dogodila se najpoznatija sinjska bitka kada je skupina branitelja utvrđena na starom Gradu obranila grad pod Kamičkom od silne osmanske vojske. Dvije godine poslije sinjske pobjede i slavlja slobodi, mletački generalni providur Dalmacije i Albanije Alvise Moceingo, potaknut velikim pobjedama habsburškog princa Eugena Savojskog protiv Osmanlija, pokrenuo je Malićanski rat s ciljem oslobođenja Imotskog. Operacija je počela sredinom srpnja 1717. godine upadom konjice sve do nadomak Mostara, a istovremeno su opkoljene osmanske snage u Topani. Potpuno odsječeni Osmanlije su pristali na predaju te su 2. kolovoza mletački i hrvatski vojnici ušli u grad. U toj operaciji Sinjani su odigrali ključnu vojnu i logističku ulogu. Kao iskusni ratnici, iza kojih je bila velika vojna pobjeda, Sinjani su bili jako motivirani protjerati Osmanlije iz cijele Dalmacije. Među ratnicima najviše su se isticali sinjski borci, već legendarni don Ivan Filipović Grčić i harambaša Antun Grabovac. Posebnu ulogu imali su Ante Vrdoljak i Ivan Šimić iz sinjske čete. Kada je mletačka artiljerija potisnula osmanske vojnike s vanjskog zida Topane, nastao je juriš u kojemu su se, pomažući jedan drugome, Ante Vrdoljak i Ivan Šimić uspjeli uspeti preko opasnih zidina te zbaciti osmansku zastavu, poslije čega je Vrdoljak razvio i postavio mletačku zastavu sv. Marka. Zahvaljujući toj pomoći i junaštvu Sinjana u oslobađanju Imotskog, između mještana dvaju gradova razvilo se nikada prekinuto prijateljstvo koje traje do danas, a iskazuje se i sudjelovanjem Imoćana u sinjskoj procesiji i nošenju slike Čudotvorne Gospe Sinjske ulicama alkarskog grada., piše Toni Paštar / Slobodna Dakmacija.
