Iznenadna smrt dobrog duha imotskog nogometa potresla Grad na gori

Umro je Nenad - Neno Kadijević. Predivan čovjek, tih, miran, nenametljiv, povučen, radišan, a opet gord, pametan, susretljiv, pravi prijatelj. Otišao je tako nenadno baš kakvo mu je ime. Velika šteta, velika praznina, posebno za njegovu obitelj, ali i za sve one koji su ga poznavali. Oni koji su imali tu čast da s njim dijele nogometni teren, svlačionicu, bio im je zaista više od suigrača. Pričao puno nije, ali je definitivno u nogometu uvijek ispunio i najmanju trenerovu želju. Uostalom, Neno Kadijević je bio jedan od najtalentiranijih vratara u Imotskoj krajini i šire. Samo splet okolnosti odmaknuo ga je od toga da postane uistinu vrhunski nogometni profesionalac. Svojevremeno, dok je još Malonogometni klub Imotski harao malim terenima u nekadašnjoj državi i kada je bio među četiri najbolje malonogometne momčadi tada je možda i najveću zaslugu za to imao upravi Neno Kadijević. Talent koji se rađa jednom u pedeset godina, a kada se k tome pridoda i njegova ljudska vrijednost, onda je Imotski stvarno izgubio velikog čovjeka. Kaže se da o mrtvima treba govoriti sve najbolje, ali o Neni i više od toga. Sad kada je tuga obuzela sve u ovom tmurnom jutru, ove tmurne srijede 17. prosinca 2025. njegovu obitelj, rodbinu, prijatelje, njegove kolege na radnom mjestu, ali i sve dobronamjernike koji su ga poznavali može se za kraj ovih tužnih rečenica kazati samo jedno: Dragi Neno i nama koji smo te poznavali, igrali s tobom, radili, konačno i pričali, opet i ponovno o nogometu, nedostajat ćeš. Silno ćeš falit. Konačno, oprosti nam, tvojim prijateljima i poznanicima što nismo više vremena provodili s tobom, jer biti s tobom značilo je biti miran, opušten, biti ono što je današnjem čovjeku najpotrebnije. Falit ćeš prijatelju, falit ćeš dobri duše imotskog nogometa. Pogreb našega Nene Kadijevića održat ćd se sutra u četvrtak 18. prosinca u 14 sati na groblju u Glavini Donjoj.