Korak bliže 'zaboravljenom' imotskom projektu: Uskoro kreće sanacije brane Ričice i veliko navodnjavanje

Imotsko polje već dugi niz godina čeka na 'vodu'. Za veliki projekt navodnjavanja, najprije je potrebno sanirati branu Ričice., piše Luka Bumbak/Bauštela.hr

Imotski je nadaleko poznat po svojim prirodnim biserima - Modrom i Crvenom jezeru, no posljednjih godina sve popularnije odredište avanturista i izletnika postaje i akumulacijsko jezero Ričice, poznatije kao Zeleno jezero. Smješteno u blizini sela Ričice, na sjeverozapadu Imotske krajine, jezero napajaju rijeke Vrbica i Ričina. Nastalo je 1985. godine izgradnjom brane Ričice koja je trebala spriječiti prodore vode i omogućiti navodnjavanje okolnih polja. Međutim, projekt nikada nije u potpunosti dovršen, pa se na toj lokaciji formiralo jezero koje danas ima prvenstveno krajobraznu i rekreacijsku vrijednost.

Iako se voda iz akumulacije ne koristi u planiranom opsegu, sama brana i dalje ima veliku važnost. U međunarodnom humanitarnom pravu napadi na brane u ratnim okolnostima smatraju se posebno teškim djelima upravo zbog mogućih katastrofalnih posljedica za stanovništvo nizvodno. To dovoljno govori o njihovoj važnosti. S druge strane, brane su često predmet rasprava i protivljenja dijela javnosti zbog mogućih negativnih utjecaja na okoliš i vodne ekosustave.

No vratimo se Ričicama. Branu uskoro očekuje sanacija, a prvi korak već je napravljen. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je rješenje prema kojem za planirani zahvat sanacije brane Ričice, na području Općine Proložac u Splitsko-dalmatinskoj županiji, nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Ta odluka mogla bi biti i svojevrsni nagovještaj da bi se dugoočekivani akumulacijski projekt u budućnosti ipak mogao privesti kraju. Još 2018. godine sanacija brane najavljivana je kao preduvjet za realizaciju projekta navodnjavanja Imotsko-bekijskog polja. Tada se procjenjivalo da će radovi stajati oko 200.000 eura, no realno je očekivati da bi danas taj iznos mogao biti i veći, dok bi sam projekt navodnjavanja zahtijevao znatno veća ulaganja.

Sanacija kotla akumulacije

Planirani zahvat odnosi se na sanaciju najsjevernijeg dijela akumulacije, na mjestu gdje potok Ričina utječe u jezero, u duljini od oko 270 metara. Cilj je povećati raspoloživi volumen i količinu vode u akumulaciji, čiji ukupni kapacitet iznosi 30,37 milijuna kubičnih metara.

Predviđeno je ispunjavanje dijela kotla materijalom iz same akumulacije, laporom i/ili glinom, uz obvezno zbijanje do najmanje 10 MN/m², do maksimalne kote +390 metara nadmorske visine. Zatrpavanje će započeti kod mosta na cesti Majeti - Ričice te će se nastaviti uzvodno prema ulazu u akumulaciju, preko sloja geotekstila. Postojeće korito na mjestu mosta prilagodit će se geometriji novog korita, na koti od +389,50 do +390,00 metara.

Na završetku kotla, kod preljeva na stacionaži 0+244,85, izvest će se armiranobetonska membrana koja će se protezati od kote +376 do +390 metara nadmorske visine, na temeljnoj ploči širine tri metra i visine 0,6 metara. Radovi će se izvoditi fazno, usporedno s nasipavanjem, kako bi se izbjegla nepovoljna opterećenja na konstrukciju. Istodobno će se s obje strane membrane izvoditi nasipi kako bi se osigurala stabilnost sustava.

Kroz nasuti profil formirat će se otvoreni trapezni kanal Ričine, obložen kamenom u betonu. Dno kanala bit će široko tri metra, s uzdužnim padom od 0,2 posto i pokosima nagiba 1:1. Padine će biti dodatno obložene krupnim kamenim materijalom radi zaštite od erozije.

Obnova desnog boka akumulacije

Materijal za nasipavanje planira se iskopavati unutar akumulacije, na udaljenosti od oko 2,5 kilometra, zbog čega će biti potrebno urediti i održavati pristupne i gradilišne putove. Kako bi se spriječili gubici vode u kontaktu s vapnenačkom stijenom na dijelu dna akumulacije, površine uz armiranobetonsku membranu obložit će se bentonitnom membranom (GCL). Nasip od krupnog kamenog materijala uz membranu imat će dodatnu ulogu smirivanja vodotoka i smanjenja erozivnog djelovanja na dno jezera.

Sanacija obuhvaća i desni bok akumulacije u duljini od oko 300 metara uzvodno od brane. Predviđeno je mlazno injektiranje siparišnih padina, izrada betonskih obloga te dodatno učvršćivanje pokosa. U slučaju pojave kaverni ili većih pukotina planirana je izrada bušotina većeg promjera i njihovo ispunjavanje sitnozrnatim betonom. Na pojedinim dijelovima izvest će se i konsolidacijsko injektiranje te kamena obloga u betonu, čime će se dodatno osigurati stabilnost terena.

Zašto nije potrebna procjena utjecaja na okoliš?

Tijekom izvođenja radova očekuju se manje, lokalne i privremene emisije onečišćujućih tvari u zrak, prvenstveno dušikovih oksida (NOx) i lebdećih čestica (PM10), nastale radom građevinskih strojeva i vozila. S obzirom na njihov ograničen opseg i trajanje, te uz poštivanje tehnoloških mjera, procijenjeno je da je utjecaj na kvalitetu zraka zanemariv. Tijekom korištenja zahvata ne očekuju se dodatne emisije.

Provedena je i analiza otpornosti zahvata na klimatske promjene. Iako je utvrđena umjerena do visoka ranjivost na ekstremne oborine i poplave, ukupni rizik ocijenjen je kao nizak, uz primjenu već predviđenih projektnih rješenja.

Zahvat se nalazi na području podzemnog vodnog tijela JKGI_12 Neretva te obuhvaća i površinsko vodno tijelo JKR00013_090847 Suvaja. Smješten je unutar III. zone sanitarne zaštite izvorišta Opačac, no prema važećem Pravilniku planirane aktivnosti ne spadaju među zabranjene zahvate u toj zoni, pa je projekt ocijenjen prihvatljivim i s tog aspekta.