KULTURA BEZ GRANICA O starokršćanskoj bazilici u Zmijavcima i o grupi Imoćana u Modrom jezeru ljeta 1960. godine
Različite i zanimljive teme i ovog ponedjeljka u emisiji Kultura bez granica. U prvom dijelu emisije donosimo priču o grupi Imoćana u Modrom jezeru ljeta 1960. godine, dok u drugom dijelu povodom blagdana sv. Lovre govorimo o pronalasku "zgrađe", ostatke starokršćanske dvoapsidalne bazilike sagrađene u V. stoljeću u Zmijavcima. Izvor za ovu emisiju ponovno nam je poslužila Facebook stranica Jagul Wine Cellar. Cijelu emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
Blagdan je sv. Lovre, zaštitnika općine Zmijavci. Sveti Lovre se od davnina časti u cijeloj Imotskoj krajini, a napose u Zmijavcima jer su među arheološkim nalazima iz rimske antike i prvih kršćanskih stoljeća nađenima na prostoru župe iskopani i ostaci starokršćanske nekropole, za koju se pretpostavlja da je grob sv. Lovre đakona, koji je mučeništvo podnio 10. kolovoza 258. za rimskog cara Valerija. Podbapski župnik fra Ivan Tonković (od 1891. do 1902.) pronašao je 1898. godine nakon dvije godine amaterskih arheoloških istraživanja na Bublinu, na lokaciji zvanoj Crkvina u podnožju male glavice Dikovača u Zmijavcima gdje su Tonkovići od davnina imali svoje njive temelje "zgrađe", ostatke starokršćanske dvoapsidalne bazilike sagrađene u V. stoljeću. Bazilika ima dva zdenca, manji okrugli krsni zdenac za koji se pretpostavlja da se koristio za krštenje škropljenjem. Drugi zdenac u obliku križa koristio se za krštenja uronjavanjem. Fra Ivan Tonković (1851.-1911.), župnik i gvardijan Franjevačkog samostana u Imotskom (od 1902. do smrti), skroman redovnik zaljubljenik u svoju Imotsku krajinu smatra se utemeljiteljem muzejske zbirke Franjevačkog samostana u Imotskom, a kameni ulomci koje je donio s iskopina na Bublinu dugo su vremena bili prvi i jedini izlošci buduće muzejske zbirke. Na fotografiji je krsni zdenac u obliku križa i perimetralni zidovi same zgrade krstionice, bazilike u Zmijavcima. Fotografija iz monografije "Starokršćanska bazilika u Zmijavcima" (1999) Nenad Cambi, Anita Gamulin, Snježana Tonković
Autobusi braće Borić dugo vremena su povezivali Imotski sa Splitom, Mostarom i susjednim mjestima. Ali njihovi autobusi i kamioni imali su još jednu funkciju, tada za imotsku mladost izuzetno značajnu. Naime svojim "šlaufima" znatno su doprinosili njihovim ljetnim radostima, druženjima i kupanjima. Na fotografiji iz Modrog jezera ljeta 1960. godine Antonjeta Baškarad, Miljenka Seka Borić i Tončica Soldo u društvu neizostavnog "šlaufa". Fotografija u arhivi Antonjete Baškarad Jutronić.
Grupa Imoćana u Modrom jezeru ljeta 1960. godine. S desna stoje: prof. Zdravko Pavićić (1926-2013), prof. Ljubinko Nikolić (1934-2024), dipl. ing. Petar Peruca Nikolić (1940-2024) i dipl.oec. Boris Boro Pervan (1935-2024). Svi gore navedeni svojim radom ostavili su značajan trag u životu Imotskoga... Zdravko Pavićić, došljak sa Hvara, oženjen za Imoćanku Mariju Vrdoljak bio je dugogodišnji omiljeni profesor biologije u imotskoj Gimnaziji. Ljubinko Nikolić, rođen na Jezeru kao profesor matematike radio je na Gimnaziji u Livnu, a potom nastavlja raditi i živjeti u Splitu životom strastvenog matematičara u gimnaziji Ćiro Gamulin i dijelom fakultetu. Mnogim učenicima obilježio je život, a svojim savjetima ih je uvijek ispravno usmjeravao. Petar Peruca Nikolić ima impresivnu biografiju, medu ostalim godinama je bio tehnički direktor Zavoda za izmjeru zemljišta u Splitu, jedan je od osnivača Srednje geodetske škole u Splitu, Dugogodišnji je direktor Zavoda za katastar u Trogiru i predsjednik Hrvatskog geodetskog društva te autor brojnih stručnih radova vezanih za katastar. Boris Pervan bio je jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Zavičajnog društva Imoćana u Zagrebu i kao takav ostavio je neizbrisiv trag svoje ljubavi prema zavičaju. Bio je izvanredan kozer, imitator i pripovjedač Bavio se i publicistikom, objavio je više tekstova o životu u Imotskom sredinom prošlog stoljeća.
Fotografija u arhivi Držislava Pavičića.
