KULTURA BEZ GRANICA 25 godina od smrti Vlade Gotovca i najstariji katastarski prikaz Imotskog iz 1774.
U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo zanimljive priče:
- U nedjelju 07. prosinca navršilo se 25 godina od smrti Vlade Gotovca
- Pietro Corir (1717), javni vještak, zemljomjernik iz Splita završio je na današnji dan prije 251 godinu, 28. studenog 1774. godine izradu najstarijeg imotskog Cattastica
Izvor ovih zanimljivih priča kao i do sada je Facebook stranica Jagul Wine Cellar.
Emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
U nedjelju 07. prosinca navršilo se 25 godina od smrti Vlade Gotovca, hrvatskog političara, pjesnika, filozofa, novinara, govornika, disidenta i pisca koji je čitav svoj život promišljao, djelovao i oblikovao Hrvatsku. Rođen je u Imotskom 18. rujna 1930. godine od oca Martina i majke Anice Blažević iz Pasiča, općina Tomislavgrad, a umro je u Rimu 7. prosinca 2000. godine te je njegovo tijelo sutradan vladinim avionom prebačeno u Hrvatsku. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. "Kroz život nas uvijek vuče kočija sa dva bijela i dva crna konja. Mjera je naše snage u tome koliko će nam uspjeti crne konje zauzdati, a bijele potaknuti". Ovo je misao Vlade Gotovca, jednog od naših najcijenijih intelektualaca, najvećeg filozofa i vjerojatno najboljeg govornika kojeg smo ikad imali. Istaknuti proljećar, urednik Hrvatskog tjednika, hapšen je i osuđivan više puta zbog gorljivog zastupanja hrvatskih interesa. Njegov poznati govor iz 1971. godine izazvao je kod mnogih oduševljenje i ganuće no nažalost, govor nije sačuvan, jer nije ga čitao, govorio je iz srca A to je osobina samo najvećih. U ratnom je razdoblju bio najpoznatiji po antologijskom govoru 1991. godine na Krešimirovom trgu u Zagrebu, ispred zgrade Vojnog suda. "Ja vas volim i ja se vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi", rekao je Gotovac. "Generali nemaju djecu, ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji", govorio je tada Gotovac. Odlazak vizionara, posljednjeg hrvatskog liberala, savjesti hrvatskog društva i čovjeka ispred svog vremena bio je i ostao nenadoknadiv gubitak. Jesmo li sačuvali Hrvatsku od niskosti i mržnje, kako je to Gotovac želio? Preostaje nam nadati se Gotovčevoj Hrvatskoj koju je toliko sanjao.
Pietro Corir (1717), javni vještak, zemljomjernik iz Splita završio je na današnji dan prije 251 godinu, 28. studenog 1774. godine izradu najstarijeg imotskog Cattastica, Zemljišnika. Cattastic je dao izraditi fra Šimun Gudelj, gvardijan imotskog samostana u razdobljima 1765.-1766., 1771-1775. i 1784.-1785. Na 34 stranice tvrdog papira na iznimno vrijednom dokumentu koji se čuva u imotskom samostanu nacrtano je 17 slika na naličju sa toliko tumačenja na poleđini. Na prvoj stranici Cattastica naslikan je Borgo d Imoschi-Varuš-Grad Imotski, na vrhu je slika Topane, ispod su ucrtane tada postojeće varuške kuće te samostan, crkva i groblje, iznad je sveti Frane koji izranja iz oblaka, a čiji lik je do poloviine 19. stoljeća bio grb općine Imotski. a na vrhu druge stranice je grb, a ispod kojeg je natpis s legendom okružen ornamentom od biljnih motiva i vitica. Zahvaljujući najstarijem Cattasticu danas znamo kako je izgledao Imotski i koje su obitelji živjele u gradu i okolici nakon razdoblja turske vladavine. Pietro Corir, Petar Kurir (stariji) rođen 1717. godine u Splitu, obavljao je mjerenja na području Imotske krajine u razdoblju od 1754. do 1779. godine. Uz mnogobrojne pisane dokumente ili sačuvane predmete upravo katastarski planovi pružaju detaljnu sliku prostora u određenom povijesnom razdoblju. Poznato je da je katastarske planove i mnogobrojne crteže izrađivalo pet mjernika iz obitelji Kurir, Petar (stariji), Franjo Antun, Vicko, Jakov Luka i Petar (mlađi). Nadalje se daju dijelovi teksta izvornog znanstvenog rada "Palača mletacčih providura u Imotskom u 18. st. kroz djelatnost mletačkih inženjera", Darke Bilić (2024.): "Na Corirovoj ilustraciji Imotski je prikazan iz ptičje perspektive s građevinama u elevaciji. Providurov sklop prikazan je kao najveći sklop građevina u naselju te je dominirao njime svojim visokim položajem Sklop se sastojao od dvaju dijelova, istočnoga i zapadnoga, koji se koncentrirau oko dvaju vrtova...... Južno krilo sklopa, paralelno s ulicom koja je vodila do tvrđave, bilo je dvokatno. Zapadno i sjevemo krilo su prema ilustraciji imali samo prizemnu razinu, a sva krila bila su prekrivena dvoslivnim krovom. U drugom, zapadnom dijelu kompleksa koji se sastojao od večega zidom omeđena prostora nalazile su se dvije gradevine na kat. Obje su zgrade orijentirane sjever-jug. Jedna od gradevina izdizala se neposredno uz zapadne krilo providurove palače, dok se druga građevina nalazila uz obodni zid sklopa u sjeverozapadnom kutu vrta....Giovanni Francesco Rossini dobio je 1748. godine od Senata u Veneciji zadatak da obiđe sve građevine i mjesta u Dalmaciji za opis stanja državnih građevina u njima....Od ostalih državnih građevina u Imotskom Rossini navodi prostranu i ugodnu bazanu za koju kaže da je recentno sagrađena. Planove za njezinu izgradnju napravio je najvjerojatnije inženjer Antonio Ferrari 1746. godine s obzirom na to da je on potpisao račune, što govori o tome da je nagledao realizaciju projekta nove bazane za smještaj putnika i trgovaca koji iz Bosne putuju prema dalmatinskoj obali. Te godine su iz blagajne generalata u Zadru 30. kolovoza isplaćena sredstva za izgradnju nove bazane u Imotskom za smještaj putnika i trgovaca koji su pristizali iz Bosne, a u rujnu 1746. poslan je iz Splita materijal također za bazanu u Imotskom. Bazana je temeljito obnovljena 1783. godine. Projekt njezine obnove izradio je inženjer Pietro Soranzo koji je i nadgledao realizaciju te isplatio radnike..."
Darka Bilić (Zbornik radova-Imotski 1717., 2024.), dijelovi teksta, Institut za povijest umjetnosti, izvorni znanstveni rad
