KULTURA BEZ GRANICA Ante Kutleša – posljednji čuvar imotske narodne nošnje i knjige: 400 godina plemena Galići i Vinjani bez granica
U novom izdanju emisije Kultura bez granica donosimo dvije snažne zavičajne priče koje čuvaju identitet i baštinu Imotske krajine.
Prisjećamo se Ante Kutleše, zvanog Maršal, posljednjeg čovjeka koji je redovito nosio imotsku narodnu nošnju i tako do smrti ostao simbol tradicije, ponosa i kulturnog nasljeđa svoga kraja.
Predstavljamo i rad Zvonimira Galića, autora dviju vrijednih knjiga zavičajne tematike – „Vinjani bez granica“ (2005.) i „400 godina plemena Galići“ (2018.). Riječ je o djelima nastalim nakon dugogodišnjeg istraživanja, prikupljanja povijesne građe i terenskog rada, koja svjedoče o bogatoj prošlosti Vinjana i plemena Galići u domovini i svijetu.
O baštini koja nadilazi granice, o ljudima koji su je sačuvali i zapisali – poslušajte u emisiji:
Ante Kutleša zvani Maršal (1896-1982) ostao je zapamćen kao posljednji čovjek koji je redovito nosio imotsku narodnu nošnju. Zanimljivo je da je imotska nošnja brzo nestala iz uporabe najvjerojatnije jer su Imoćani putovali Europom kao galantari, pa su iz tih krajeva donosili različite odjevne predmete. U nastavku se daju neki biografski podatci o Anti Kutleši Maršalu koje je ljubazno dao njegov pranećak Dario Kutleša. Ante Kutleša rođen je od ćaće Mateška, jednog od hajduka u družini čuvenog Andrijice Šimića i opjevan u mnogim knjigama i guslama. Mateško je uz Antu imao sinove: Milu, Ivana i Matu i 3 kćeri od kojih se jedna zvala Mara. Ante se oženio za Matiju Kutleša, a imali su sina Milu i tri kćeri. Mile Kutleša, jedini Antin sin imao je dva sina, Anđelka i Veljka te dvije kćeri, Branku i Željku. Unuk starog Ante Kutleše Maršala, Anđelko poginuo je u Domovinskom ratu kao dragovoljac i pripadnik 3. Imotske bojne, 4. brigade, a Veljko je preminuo. Ante Kutleša Maršal , kojeg su zvali i Tona živio je od pomoći braće Mile i Mate iz Amerike. Svoju čuvenu nošnju nosio je svakodnevno po svadbama i dernecima te po gradu Imotskom i Hercegovini i svugdje gdje je hodao. Umro je 1982. godine i pokopan je kraj crkve sv Roka na groblju u Vinjanima Donjim. Davne 1972. godine u novinama "Imotska krajina" objavljen je tekst o Anti Kutleši naslovljen “Posljednji mohikanac” u kojem se navodi: “U našem gradu često susrećemo ovog krepkog starčića kako ponosno šeće, posebice pazarnim danom u starinskoj nošnji. Definira u narodnoj nošnji Imotske krajine koja zlata vrijedi. Kažu da će crveni peškir, baš crven kao Crljeno jezero, lijepo izvezeni kumparan, pripašaj s kremenjačama, noževima, priborom za pušenje i golemom lulom otići sa svijeta zajedno sa ovim simpatičnim brkajlijom Antom Kutlešom. I danas kad izbiramo razglednice za prigodne čestitke, poželjeli bismo da imamo u bojama, baš tu u narodnoj nošnji: dičnu sliku Imoćanina ili Imoćanke. Nemamo to, trebalo bi se pobrinuti da ne ostanemo i bez te vrlo privlačne i originalne narodne nošnje. Kulturno je to blago naše Imotske krajine, stoga ostavimo nešto i za one koji dolaze.“Nošnja Ante Kutleše Maršala je ipak sačuvana jer se original nakon restauracije čuva u Gradskom muzeju u Imotskom, a on je nakon smrti pokopan u repliku svoje nošnje.
Izvor: Jagul Wine Cellar.
Zvonimir Galić „Goganov“ /80/ objavio je dvije knjige zavičajne tematike. To su“ Vinjani bez granica“, Vinjani 2005., te “400 godina plemena Galići“, Vinjani 2018. Iza obje ove knjige stoji ogromni rad na prikupljanju građe, brojnih izvora, pročitane stručne literature, terenskog rada itd. Zvonimir je istražio Galiće na našim prostorima ali i Galiće diljem svijeta. Prema podacima koje je sakupio u svijetu je oko 32000 Galića. Velikom većinom su Hrvati, katolici. Što se tiče imotskih Galića, oni su porijeklom Knezovići. Knezović je imao najstarijeg sina Galu i po njemu su ime dobili na području Imotskog. U Gornjim Vinjama ima Galića, a odmah preko Ričine u posuškom dijelu su također Galići i to u puno većem broju. Na području Imotskog ima ih još u Svibu te nekoliko kućanstava u Gradu Imotskom. Zvonimir opisiva i sve poznate, odnosno zanimljive ljudu iz plemena Galići.
Zvonimir nije zaboravio ni staru župu Vinjani koja je danas podijeljena između Imotskog i Posušja. Gotovo su ista prezimena što govori o velikoj povezanosti ovih ljudi i na rodbinskoj osnovi. Zvonimir je izdao i prošireno izdanje ovih vrijednih knjiga i svi oni koji ih žele imati mogu naći kod autora.
