KULTURA BEZ GRANICA Martin Pera - prvi prološki učitelj, crkvica Gospa od Ružarija i počeci poštanskog prometa u Imotskom
U novom izdanju emisije Kultura bez granica vraćamo se u prošlost Imotskog i Imotske krajine kroz tri zanimljive priče sačuvane na starim fotografijama i razglednicama.
Prisjetit ćemo se Martina Pere, prvog prološkog učitelja, koji je svojim radom ostavio trag u školstvu i društvenom životu Imotske krajine. Zatim ćemo zaviriti u povijest zavjetne crkvice Gospe od Ružarija na Opačcu, povezane s pobožnošću i sjećanjem na glasovitu bitku kod Lepanta. Na kraju donosimo priču o Imotskom 1927. godine, listonoši koji raznosi pošiljke gradskim ulicama i počecima organiziranog poštanskog prometa u Imotskom.
Sve tri priče donose djeliće prošlosti, čuvajući uspomene na ljude, običaje i mjesta koja su oblikovala naš kraja, a izvor povijesnih zapisa i fotografija je facebook stranica Jagul Wine Cellar.
Emisiju možete poslušati u poveznici ispod:
Martin Pera – prvi prološki učitelj
Uz Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada, prisjetimo se prvog prološkog učitelja Martina Pere.
Sin Vicka i Ive Alabandić rođen je 02.08.1852. godine u Kaštel Štafiliću. Učiteljsku školu završava u Arbanasima gdje poprima preporodne ideje i njima se oduševljava.
Prvi je učitelj u Prološcu od otvaranja državne dvorazredne, mješovite pučke škole 17. studenog 1873. godine, a u istom razdoblju školski nadzornik je fra Karlo Grančić.
Učitelj Pera pokazuje veliku brigu za školu, učenike i roditelje te nabavlja školska učila. Uspio je za potrebe škole nabaviti violinu s gudalom i 12 tetiva za poučavanje pjevanja.
Pravi je narodni učitelj, narodnjak, zastupa narodne i hrvatske interese te je povjerenik don Mihovila Pavlinovića za Imotsku krajinu.
Premješten je u Imotski 1879. godine gdje počinje raditi kao učitelj. Izabran je za nadučitelja 04. svibnja 1883. godine te postaje ravnajući učitelj u Muškoj pučkoj školi u Imotskom.
Obćinski je tajnik u Imotskom od 1889. do 1892. godine. U tom razdoblju imotski autonomaši šalju brzojav Dalmatinskom namjesništvu u Zadru u kojem optužuju njega i župnika Rudeža kao fanatične agitatore Pavlinovićeve stranke, da teroziraju puk te traže pravdu za utući anarhistčku bandu.
Usprkos autonomašima i talijanašima u Imotskom pobjeđuje Narodna stranka kojoj je predsjednik dr. Augustin Bitanga.
Načelnik Splita poziva učitelja Peru za tajnika splitske obćine. On prihvaća poziv te službu tajnika splitske obćine obnaša punih 19 godina, od 1893. do 1912. godine, ali ne zaboravlja Imoćane.
Kad imotski poglavar Grioni zabranjuje isticanje samo hrvatske zastave bez državne austrijske na zgradi Hrvatske čitaonice javlja se imotskom načelniku Josipu Tripalu i savjetuje mu da s austrijske zastave skine “stemu” pa nek uz hrvatsku visi kao obična krpa.
Učitelj Pera oženio se 1876. godine u Imotskom za posjednicu Maru Bulić (1856), kći Stjepana i Perine Nikolić. Imali su sinove Janka (1881) i Vinka (1882) te kćeri Milicu (1884) i Ružu (1885), koja je poslije bila učiteljica u Građanskoj školi u Imotskom gdje se i udala.
Martin Pera dolazi nakon umirovljenja 1912. godine u Proložac, a nakon smrti supruge Mare 1919. godine rasprodaje imanje u Prološcu i odlazi živjeti kod sina Vinka u Omiš.
Podatci u tekstu: Branko Ivkošić, istraživač povijesti imotskog školstva, koji je godinama neumorno obilazio arhive i sakupljao građu o baš svakom učitelju i školi na imotskom području.
Fotografija: Na fotografiji je Martin Pera sa suprugom Marom Bulić i djecom 1910. godine.
Crkvica Gospe od Ružarija na Opačcu 1966. godine
Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice kojeg slavimo 7. listopada spomen je na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. U krajevima gdje se krunica zove ružarij blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija”.
U bitci kod Lepanta su sa svojim galijama sudjelovali i Hrvati sa šest galija: "Sv. Nikola", zapovjednik Nikola Dražić sa Cresa, "Uskrsli Krist", zapovjednik Ludovik Cikuta sa Krka, "Sv. Ivan", zapovjednik Ivan Dominis sa Raba, Sv. Juraj, zapovjednik Krsto Lučić iz Šibenika, "Sv. Jeronim", zapovjednik Ivan Balčić sa Hvara, Sv. Trifun iz Kotora, "Žena", zapovjednik Ludovik Cipiko iz Trogira i "Sv. Tripun", zapovjednik Jerolim Bizanti iz Kotora - poginuo u okršaju sa četiri turske galije, zajedno sa svim članovima posade.
Zadarska galija nasukala se prije bitke kod Krfa. Dubrovačka galija se navodno izgubila, zalutala (neki povjesničari smatraju da je Dubrovnik bio oprezan prema Turcima i zato nije poslao svoju galiju).
Kršćanska flota pobijedila je tursku zahvaljujući spretnom manevru genovske flote koja je Turke napala s boka međutim povjesničari nisu usaglašeni jeli taj manevar bio slučajan ili namjeran.
Kršćani su pobjedu pripisali molitvi krunice na koju je 1569. godine kršćanski svijet pozvao tadašnji papa sv. Pio V. da se na taj način obrani od turske sile.
Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta koji danas nosi ime Naupaktos u Korintskom zaljevu, u Grčkoj u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria pobijedila osmanlijsku flotu.
Gotovo je nepoznato da je kod Lepanta, najslavnije i najveće pomorske bitke u povijesti, čak svaki peti sudionik bitke na strani ujedinjenih europskih snaga bio Hrvat.
Turci su uspjeli spasiti manje od polovice svoje flote, a njihov je poraz označio kraj turske premoći na istočnom Sredozemlju. Usto, bila je to i posljednja bitka vođena galijama, to jest brodovima na vesla.
Zavjetna crkva Gospe od Ružarija koju je obitelj De Franceschi na temeljima veće i starije crkve, izgradila 1719. godine na svom posjedu u Imotskom polju pokraj Opačca, jednog od izvora rijeke Vrljike. Crkva je posvećana velikoj pobjedi nad osmanlijskom flotom u bitci kod Lepanta i kolaudirana pod imenom Gospe od Ružarija.
Imotski 1927. godine – uz Svjetski dan pošte
Uz Svjetski dan pošte, koji se obilježava 9. listopada, Imotski 1927. godine.
Na putu prema Bazani u prolazu ispred kuća Laurić, Mazzi i Grubišić listonoša raznosi poštanke pošiljke, nakladnik je Papirnica Ivanović.
U Imotskom je pokretanjem organiziranog poštanskog prometa osnovan poštanski ured 1834. godine, telegraf je uspostavljen 1868. godine, a telefon tek 1915. godine.
U Izvještaju o državnim namještenicama iz 1871. godine navodi se da je u Imotskom poštar Josip Colombani, a telegraf vodi Ivan Walthauser.
Imotski je 1881. godine spojen preko Škobaljuše (Zagvozda) s Napoleonovim putem, a preko njega sa Makarskom i Vrgorcem. Ova se veza još bolje upotpunjuje izgradnjom puta Šestanovac-Cista (1901) koji veže Napoleonov put s Rimskom cestom preko Prpuše.
Poštanska veza održavana je poštanskim kočijama-diližansama do uvođenja poštanskog automobila 1913. godine. Kočije su uz poštu mogle prevesti i manji broj putnika kojima je to bilo gorko iskustvo jer su tadašnje konjske zaprege često završavale u jarku ili se prevrtale.
