KULTURA BEZ GRANICA O crkvenom vrtiću u Imotskom 1935., oltaru Gospe od Zdravlja u crkvi sv. Frane i kapelniku imotske glazbe Josipu Dauchi 1907.
U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo priču o velikoj skupini djece u crkvenom vrtiću u Imotskom 1935. godine i oltaru Gospe od Zdravlja u crkvi sv. Frane u Imotskom. Drugi dio emisije posvećen je slici koja prikazuje kapelnika Imotske glazbe Čeha Josipa Dauchu kako priprema u Imotskom 1907. godine nastup sa svojim učenicama, imotskim djevojčicama. Izvor ovih zanimljivih priča o minulim vremenima kao i do sada je facebook stranica Jagul Wine Cellar.
Emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
Uz Svjetski dan djece, velika skupina djece u crkvenom vrtiću u Imotskom 1935. godine, fotografiju snimio Mate Olujić. Sa djecom je sestra franjevka Henrika Glinšek, profesorica klavira i voditeljica crkvenog zbora. U 1.redu sjede s lijeva na desno: Fanka Gjamonja, Neva Šoić, Elza Milas, Maca Bekavac, Ozrenka Borić, Tanja Rako, Vanja Rako, Mišo Tonković, Niko Tomić, dvoje djece učiteljice Vere Vuković, Maja Domljan i Kaja Gjamonja.U 2. redu s lijeva na desno su: Željka Jerković, Ivulina Markota, Mirjana Milun, Zora Radovinović, časna sestra Henrika Glinšek, Korina Tonković, Milena Jelavić, N.N., Lila Poštenjak i N.N.U 3.redu s lijeva na desno su: Luca N., Pavica Petyo, Ljuba Kecanova, Gordana Borić, Smiljana Pušić, Markić Vrdoljak, Ante Tomić, Niko Vučemilović, Žarko Domljan, Vlatko Vučemilović, Zlatko Domljan, Vedran Vučelimović, Igor N., Zlatan Papatić, Antun Tonči Vrdoljak i N.N.U 4. zadnjem redu s lijeva na desno su: NN, Sanda Ciciliani, N.N, Sveta Kuzman, Ljuba Valdevit, Tomislav N., Slavko Nikolić, Žarko Bauk, Tonči Mršić, NN, Sloven Šoić, Vlade Vicić, Boro i Žarko (majka Težulat), Smjeli Rako i N.N.
Gospe od Zdravlja štuje se od 17 st. i to najprije u Veneciji gdje je na zagovor vjernika Gospe učinila čudo i zaustavila širenje kuge. U znak zahvale podigli su veliku crkvu Madona della Salute. Zavjet je učinjen baš na današnji dan 21. studenog 1631. godine. Štovanje se ubrzo iz Venecije proširilo svuda po Mediteranu. Jednostavan i lijepi mramorni Gospin oltar u crkvi svetog Frane u Imotskom izrađen je u radionici Pavla Bilinića u Splitu, a poklonivši 10.000 kruna svojoj ga je crkvi darovao hrvatski rodoljub, profesor don Nikola Ivanović (1835.-1925.). Na antipendijumu se ističe reljef koji u bijelom mramoru prikazuje Navještenje Marijino. Prva misa na Gospinom oltaru rečena je na Malu Gospu 1903. godine. Olltar krasi sika Gospe od Zdravlja, kopija venecijanske slike iz spomenute crkve Madona della Salute. Uz zavjetnu sliku Gospe od Anđela u Imotskom se na osobit način štuje i slika Gospe od Zdravlja. Sliku je kao poklon crkvi prigodom prenosa starodrevnog imotskog samostana u slobodni grad Imotski poslao iz Venecije 1738. godine hrvatski pisac i pjesnik te narodni mučenik fra Filip Grabovac (1697.-1749.). Raskošno ukrašeni srebrni okvir slike, remek-djelo zlatarstva, majstorske radionice u Bresccii dao je 1864. godine izraditi kao zavjetni dar za 1500 fiorina Imotski gvardijan fra Felicije Luetić po nacrtu izrađenom u Veneciji, a koji se čuva u samostanu. Okvir je izradio venecijanski zlatar Pietro Fauro zvani Buri. Zanimljivo je da je fra Filip Grabovac poklonio 1731. godine sliku Gospe od Zdravlja, rad nepoznatoga umjetnika mletačke barokne škole 18. stoljeća i crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu. Fra Filip Grabovac je hrvatski pučki pisac, franjevac, teolog i filozof, koji se školovao u Italiji. Bio je osuđen na doživotni zatvor u Veneciji zbog knjige "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga", tiskane 1747. godine. Po presudi knjige je trebalo uništiti spaljivanjem. Od tog strašnog čina spašeno je samo pet primjeraka ove knjige, od kojih se jedan primjerak čuva u Samostanu u Imotskom. Fra Filip Grabovac optužen je za protumletačku djelatnost i zbog izrazito rodoljubnog iskazivanja svojih stavova u spomenutoj knjizi i pjesmi "Slava Dalmacije". Umro je 13. veljače 1749. godine u franjevačkom samostanu na otočiću Santo Spirito u venecijanskoj luci.
Premila Majko, Gospe od Zdravlja,
umorna zemlja tebe pozdravlja,
Vapaji naših i molbe čuj nam plam,
milosti potrebne isprosi nam.
Ufanje naše, nado jedina,
preslatka Majko, pomozi svima,
isprosi Gospe, milost zdravlja.
Uz blagdan svete Cecilije zaštitnice pjevača, glazbenika i glazbe, čiji je spomendan 22. studenoga, kapelnik imotske glazbe Čeh Josip Daucha priprema u Imotskom 1907. godine nastup sa svojim učenicama, imotskim djevojčicama. U prvom redu su: Mila Bulić, Coreta Biuk i NN, a u drugom redu su: NN, Rosina Cambi, Marija Tripalo i Marija Cambi. Marija Tripalo je najstarija kći Josipa Tripalo (1862.-1929.), imotskog Načelnika u nekoliko mandata. Rosina i Marija Cambi su kćeri advokata dr Sebastiana Cambi, tada na službi u Imotskom. Gradska glazba iz Imotskoga spominje se prvi put za vrijeme Austro-ugarske monarhije, 6. veljače 1870., kada su Imoćani s glazbom dočekali don Mihovila Pavlinovića koji je došao u Imotski svečano otvoriti Narodnu čitaonicu. U to vrijeme načelnik je bio Sinjanin Marko Marrccochia, a upravitelj političke vlasti Josip Daucha. Njihovim dolaskom u Imotski ojačale su pozicije Narodne stranke i ona potiskuje autonomaški činovnički aparat i talijanski jezik. Autonomaše su narodnjaci pobijedili na općinskim izborima u lipnju 1870. godine te su se po Imotskom svirale i pjevale budnice, koračnice i druge domoljubne pjesme, slavilo se i veličalo sve što je hrvatsko. Josip Daucha bio je omiljen Imoćanima, a kao kulturan čovjek snažno je pridonio narodnom uzdizanju u Imotskoj Krajini. Stoga je najvjerojatnije upravo on dok je bio općinskim glavarom u Imotskome od 1868. do 1881. prenio učenje i sviranje limene glazbe iz svoje rodne zemlje Češke, u kojoj je ovakva vrsta glazbene umjetnosti imala ukorijenjenu tradiciju.
