KULTURA BEZ GRANICA O Crkvici Gospe od Ružarija na Opačcu u narodu poznate kao Gospina crkva
U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo donosimo zanimljive priče i to o blagdanu Blažene Djevice Marije od Krunice kojeg slavimo 7. listopada i koji je spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. U drugom dijelu emisije donosimo detalje o Crkvici Gospe od Ružarija na Opačcu.
Izvor ovih zanimljivih informacija je Facebook stranica Jagul Wine Cellar. Emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice kojeg slavimo 7. listopada spomen je na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. U krajevima gdje se krunica zove ružarij blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija”. U bitci kod Lepanta su sa svojim galijama sudjelovali i Hrvati sa šest galija: "Sv. Nikola", zapovjednik Nikola Dražić sa Cresa, "Uskrsli Krist", zapovjednik Ludovik Cikuta sa Krka, "Sv. Ivan", zapovjednik Ivan Dominis sa Raba, Sv. Juraj, zapovjednik Krsto Lučić iz Šibenika, "Sv. Jeronim", zapovjednik Ivan Balčić sa Hvara, Sv. Trifun iz Kotora, "Žena", zapovjednik Ludovik Cipiko iz Trogira i "Sv. Tripun", zapovjednik Jerolim Bizanti iz Kotora - poginuo u okršaju sa četiri turske galije, zajedno sa svim članovima posade. Zadarska galija nasukala se prije bitke kod Krfa. Dubrovačka galija se navodno izgubila, zalutala (neki povjesničari smatraju da je Dubrovnik bio oprezan prema Turcima i zato nije poslao svoju galiju). Kršćanska flota pobijedila je tursku zahvaljujući spretnom manevru genovske flote koja je Turke napala s boka međutim povjesničari nisu usaglašeni jeli taj manevar bio slučajan ili namjeran. Kršćani su pobjedu pripisali molitvi krunice na koju je 1569. godine kršćanski svijet pozvao tadašnji papa sv. Pio V. da se na taj način obrani od turske sile. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta koji danas nosi ime Naupaktos u Korintskom zaljevu, u Grčkoj u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria pobijedila osmanlijsku flotu. Gotovo je nepoznato da je kod Lepanta, najslavnije i najveće pomorske bitke u povijesti, čak svaki peti sudionik bitke na strani ujedinjenih europskih snaga bio Hrvat. Turci su uspjeli spasiti manje od polovice svoje flote, a njihov je poraz označio kraj turske premoći na istočnom Sredozemlju. Usto, bila je to i posljednja bitka vođena galijama, to jest brodovima na vesla. Zavjetna crkva Gospe od Ružarija koju je obitelj De Franceschi na temeljima veće i starije crkve, izgradila 1719. godine na svom posjedu u Imotskom polju pokraj Opačca, jednog od izvora rijeke Vrljike. Crkva je posvećana velikoj pobjedi nad osmanlijskom flotom u bitci kod Lepanta i kolaudirana pod imenom Gospe od Ružarija.
Crkvica Sv. Marije Ružarice ili u narodu poznata kao Gospina crkva, nalazi se na arheološkom lokalitetu Opačac, u neposrednoj blizini izvora rijeke Vrljike. Crkvu je podigla obitelj Franceschi nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva 1719. godine. Cijeli posjed koji je obuhvaćao prostor od izvora Opačca i korita rijeke Vrljike pa do Perinuše, odnosno Vinarije na jugu, dobila je ova obitelj u vlasništvo od Mletačke Republike za zasluge u borbama s Turcima. U sklopu posjeda našli su se i ostatci ruševina franjevačke crkve i samostana iz 14. st. Nad ostatcima ove ranije crkve Franceschi su sazidali novu crkvu što potvrđuju pisani dokumenti iz arhiva obitelji. U jednom pismu od 9. prosinca 1790. godine upućenom makarskom episkopalnom uredu, a potpisanom od Ivana de Franceschi, između ostalog stoji „…Gospina crkva je utemeljena, podignuta te vidno smanjena i reducirana…”, iz čega je jasno kako su oni zatekli na tom mjestu ostatke starije i u osnovnim gabaritima veće crkve, a novosagrađena je bila vidno smanjena. Povod pismu je bila žalba na bosanske fratre (radi se o imotskim franjevcima koji su tada potpadali pod bosansku jurisdikciju) koji u njihovoj obnovljenoj crkvi obavljaju bogoslužje na dan Velike Gospe i ubiru milodare (lemozinu). U daljnjem tekstu istog pisma traže zaštitu od biskupa te zahtijevaju da se fratrima zabrani održavanje bogoslužja u njihovoj crkvi, a pogotovu uzimanje milodara sakupljenih od vjernika. Svoje pravo obitelj Franceschi temeljila je na jednom ranijem dekretu izdanom od makarskog biskupa Nikole Bjankovića 1730. godine po kojem su oni dobili patronat nad crkvom. U dekretu se kao vlasnik crkve navodi „Joannes Franceschi alias Perinovich.“ Ovdje je za pretpostaviti da je riječ o Giovanniju Zuani Franceschiju. Uz njega spominje se i Antonio Franceschi, vjerojatno njegov sin. U dekretu naziva “Stampa Delli Fratelli Franceschiqu Antonio“ piše da je biskup presudio u korist Antonia Franceschija i njegovih sinova, priznajući ih osnivačima i vlasnicima crkvice. Spor između obitelji Franceschi i svećenika oko patronstva nad Gospinom crkvom potrajao je punih sto godina, a završio je tako da su franjevci za župnika fra Karla Grančića sagradili novu crkvu na Durmiševcu. Unatoč sporu, obitelj Franceschi je darovala novoj crkvi crkveno ruho, zvono i kalež.
Snježana Tonković "Gospina crkva na Opačcu“
Matea Kaćunić "Uloga obitelji Franceschi u mletačkom osvajanju Imotskog"
