KULTURA BEZ GRANICA O dugoj tradiciji kupanja u Modrom jezeru
U današnjoj emisiji Kultura bez granica u oba dijela emisije donosimo priče o stoljetnoj tradiciji kupanja u Modrom jezeru. Kako nam pišu na stranici Jagul Wine Cellar "provoditi vrijeme u Modrom jezeru omiljena je ljetna zabava Imoćana". Cijelu emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
Imotski, mjesno kupalište, razglednica Modrog jezera kao imotskog gradskog kupališta izdana početkom 1930-ih. Fotograf je Ljudevit Griesbach, Nakladnik je tvrtka "Griesbach i Knaus", Zagreb.
U Imotskom je tradicija kupanja u bistroj vodi Modrog jezera duga stotinjak godina.
"...Naše jezero je sa svojim serpentinama postalo početkom ovog stoljeća i glavno šetalište zaljubljenih parova, a od oca sam čuo da je on s mojom majkom, tada još djevojkom, često odlazio sve do vode, razumije se po danu. Po onda još uščuvanim putovima to je bio zbilja užitak, a on se izgleda i tolerirao uz sav ondašnji konzervatizam, što se može donekle objasniti time da su parovi u svakom ćasu bili kao na "pjatu" i mogli se vidjeti sa svakog mjesta na rubu jezera. Sad ću odmah prijeći na poratne godine, a to znači od mojih mladih dana, dakle od mojih sjećanja, ali i od tog je prošlo vec dobrih šezdesetak godina.
Tada se mnogo više hodalo tim istim jezerskim putovima, ali sada to nisu bili jedino zaljubljenici, nego znatno češće oni koji su u njega silazili radi kupanja. Nažalost nemam fotografija s tim kupačima, jer su to bili odrasliji dječaci koji još nisu imali "para" da se fotografiraju. Oni su se spuštali po izgrađenim putovima, ali mnogo više poprijeko, a osim toga čak i sa sjeverne strane jezera niz njegov strmi šljunkoviti dio. Sve je to počelo odmah iza prvog rata, kad se i u našim primorskim krajevima tek počelo razmišljati o turizmu, ali već od 1925. godine na jezeru je bila "kompletna" imotska mladost...."
Dr. Veljko Vuković, Sjećanja na Modro jezero, Imotska krajina, br. 439, 1989.
Razglednica u obiteljskoj arhivi
Zaručnici Nora Vučemilović i Drago Baškarad u vožnji gondolom duž Modrog jezera 1938. godine. Nora i Drago bili su dio klape mladih Imoćana koja se u razdoblju između dva rata ljeti gotovo svakodnevno kupala u Modrom jezeru....Obično je otići do jezera nakon ručka i čekati da se sunce zađe malo u kasno popodne, pokrivajući samo prva 3 ili 4 gornja staza koja imaju dobru hladovinu stabla kako biste se uspjeli probiti. Noćni izleti na kupanje posebno su ugodni, ali se ne vježbaju. Provoditi vrijeme u Modrom jezeru omiljena je ljetna zabava Imoćana. Nekada je sezona kupanja krenula ponekad krajem lipnja, nakon završetka školske godine, kada bi se voda slijevala ispod posljednje staze. Pojava tri plaže ili Jakićinog balvana označio bi vrhunac jedne sezone. Pojava stijene Pavić obično je značila kraj sezone. Tako je bilo i tijekom 1970-ih i 1980-ih......Vrijeme u jezeru obično provodi kupanje, ronjenje, kupanje na suncu ili jednostavno razgovor. Prije trideset godina, kada je u Imotskom postojala više tradicija, mogli ste čuti refrene “Dela skolane moj” koji prate ritmičko kretanje kamena na kamenom stolu na srednjoj plaži. Stol je služio i za igranje „briškula“ i „trešete“......Postoje dvije skupine plaža na zapadnoj ili Jezero strani. Veća, stara, mogla je primiti više od pedeset ljudi, ali na stijenama ima mnogo prostora. U jezeru na strani Jezera moglo je biti više od stotinu ljudi, s raštrkanim skupinama na stijenama, nekoliko dobrih plivača koji su okupirali Katavićev grom, i nekolicina ljudi na strani Bazane. Obale na obali obično zauzimaju isti ljudi bez ikakvih pravila. Stari bi vremena uvijek išli na svoje stare lokacije, dok bi pridošlice išli na strane. Kako se voda povlači na niže razine i hladovina dolazi ranije na plaže, nekolicina odlučnih posjetitelja jednostavno se preseli na Bazanu stranu, neki plivajući, neki od njih u stalno prisutnom aluminijskom brodu. Dodatna pogodnost, osim produženog boravka u jezeru na Bazanskoj strani, su i kreveti maline. Brod, koji rijetko napušta jezero, dio je spremnika goriva za avione II svjetskog rata. Njegovo aluminijsko tijelo preživjelo je šezdeset godina majke prirode. Prije toga su bili i drugi brodovi, čak i u devetnaestim tridesetima, prema referenci na gondolu u knjižici dr. Veljka Vukovića.......Mediteranska klima tijekom ljeta je garant mnogih sunčanih dana. U onim rijetkim danima kada pada kiša, pljuskovi su uglavnom praćeni grmljavinom. Jezero je prilično akustično što čini nezaboravno iskustvo, ali ne zastrašujuće. Umjesto spakiranja i napuštanja jezera, najbolje je skočiti u vodu i na taj način ugostiti oluju. Temperatura vode je obično stupanj ili dva niža od temperature Jadranskog mora. Grije ga sunce i hladi kiša. Sunce nije tako intenzivno kao na moru, pa je kupanje u jezeru obično ugodnije iskustvo.....Tekst preuzet sa. web stranice "Modro jezero"Fotografija u arhivi Antonjete Baškarad Jutronić
