KULTURA BEZ GRANICA O kupanju na rijeci Vrljici i legendarnoj Zenovoj lađi
U današnjoj emisiji Kultura bez granica u oba dijela emisije donosimo priče o tradiciji kupanja kako u rijeci Vrljici tako i o legendarnoj Zenovoj lađi u Modrom jezeru. Izvor nam je i za ovu emisiju bila stranica "Jagul Wine Cellar". Emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
Osim u Modrom jezeru Imoćani su se ljeti kupali i u hladnoj vodi rijeke Vrljike u kojoj je ljeti temperatura vode između 12 i 15 stupnjeva. Djeca i mladež su se bez straha kupali dok bii stariji ušli do koljena u vodu i onda brzo vanka, Rijeka Vrljika je jedinstvena krška rijeka koja dužinom od 23 km protječe Imotskim poljem, a u gornjem je toku zaštićena kao ihtiološki rezervat te u njoj žive imotska gaovica i riječni rakovi koji su ujedno i ugrožene vrste. Najveći izvori rijeke Vrljike su Utopište, Opačac i Dva Oka. Kupanje i plivanje u rijeci Vrljici kroz povijest bilo je značajno za lokalno stanovništvo, prvenstveno kao dio svakodnevnog života, ali i kao rekreacija i način rashlađivanja tijekom ljetnih mjeseci. Iako nema detaljnih zapisa o organiziranim aktivnostima, Vrljika je oduvijek bila mjesto okupljanja i uživanja u vodi. Zadnjih petnaestak godina u ljetnim mjesecima rijeka pruža jedinstvenu priliku za veslanje u kajaku i uživanju u skrivenim ljepotama netaknute prirode. U grupi na Kamenmostu ljeta 1941. godine sa istočne strane staroga kamenoga mosta su: Dinka Vučemilović sa sinovima Jurom i Vedranom, do nje je Zlata Jukić Ban, a stoji Mira Vučemilović."Vrljika, posvuda neprestano tražila me žednog, našla me, a kad sam je u ruke stavio, ona je popila mene"Mario Bilić
Fotografija u arhivi Antonjete Baškarad Jutronić
Josip Braco Zen i Kvirin Smoday na veslanju u Modrom jezeru u Zenovoj lađi 1959. godine. Čuvena aluminijska lađa na fotografiji kojom su se koristile generacije Imoćana u jezeru je vlasništvo, ideja i rad Josipa Brace Zena. On je 1959. godine u Mostaru kupio za svoju mjesečnu plaću pola rezervoara za gorivo od aviona, američkog presretača Thunder Jeta i u taj rezervoar je uložen Zenov veliki trud, da bi ostvario zamišljeno. Pogrešna je teorija da je lađa rađena od aviona koji je u ratu srušen u Crveno jezero. Lađa je bila dostupna svima, samo je veslač morao biti odrasla osoba. Naime bila je poprilično nestabilna pa bi iz neopreza znala potonuti, što bi povuklo čitavu akciju izranjanja. Lađa je bila Zenova, ali kako je on bio i ostao čovjek otvorenog srca ujedno i lađa svih Imoćana koji su znali uživati, a i veslati. Ipak, na kraju sezone kupanja zimski mir bi pronašla u dvorištu svog Zena. Tu i danas svjedoči o jednom divnom razdoblju i čeka restauraciju makar nikad više ne zaplovila jezerskom modrinom....Puno nas više nema, ali lađa je i dalje tu kao nijemi svjedok nekih lijepih davnih vremena......
Fotografija u arhivi Josipa Brace Zena
