KULTURA BEZ GRANICA O legendarnom fra Ćiri Ujeviću i proslavi Tijelova prije Drugog svjetskog rata
U današnjoj emisiji kultura bez granica donosimo dvije zanimljive teme. U prvom dijelu sa stranice Jagul Wine Cellar donosimo priču o legendarnom fra Ćiri Ujeviću, biskupskom delegatu Imotskog dekanata, dekanu, župniku i gvardijanu imotskog samostana od 1937. do 1949. godine. U drugom dijelu donosimo priču o obilježavanju blagdana Tijelova u Imotskom prije Drugog svjetskog rata.
Emisiju Kultura bez granica poslušajte u priloženoj poveznici:
17. lipnja 2025. navršilo se 46 godina od smrti legendarnog fra Ćire Ujevića, biskupskog delegata Imotskog dekanata, dekana, župnika i gvardijana imotskog samostana od 1937. do 1949. godine. Fra Ćiro Ujević rodio se u Krivodolu, 8. svibnja 1902., a potječe iz starog imotskog plemena Vujevića-Ujevića koji su se isticali oštroumnošću i okretnošću. Za svećenika je zaređen 8. srpnja 1926. te je kratko razdoblje djelovao kao profesor i kateheta u Sinju. Dolazi u Imotski za gvardijana i župnika 1937. u vrijeme velikih političkih previranja kada su svećenici često napadani. Tako je jednom fra Ćiro, vraćajući se iz Omiša, čekao imotski autobus u Gatima. Neki od putnika zahtijevali su od šofera Ante Strinića da mu ne smije zaustavit te je vozač izašao iz vozila. Odlučno je rekao da neće voziti, ako se fra Ćiro ne primi u autobus. Fra Ćiro se našao na ulici, kad su ustaše vodili vezanu Mariju Lozo, ženu poznatog komunističkog vođe Pavla Loze. Žena ugledala fratra, kojeg je poznavala i počela vikati: "Fra Ćiro, spasi me!" Na njegov zagovor, ustaše su je pustili kući. Poslije 1945. pravoslavni paroh Nikola Dragičević izdao je službenu potrvdu kojom je svjedočio da je fra Ćiro Ujević pomogao njemu i njegovim parohijama u teškim ratnim danima, a što je istakao i u govoru na fra Ćirinu pogrebu. Talijani su zatvorili župnika iz Goricefra Serafina Dodiga i njegova kapelana fra Veselka Milasa, tobože, da su našli oružje na groblju koje je bilo tik do župnog stana. Bili su zatvoreni u Imotskom, i tu osuđeni na smrt strijeljanjem. Život im je spasio gvardijan Imotskog samostana fra Ćiro Ujević, koji je klečao pred talijanskim zapovjednikom, da im poštedi život. Konačno je i pošteđen. U ožujku 1943. partizani su se povlačili prema Crnoj Gori u velikoj njemačkoj ofenzivi te su se zaustavili u Imotskom. Partizanski stožer bio je smješten u samostanu te je fra Ćiri bilo potrebno mnogo snalažljivosti da sve prode bez incidenata naročito što su i Nijemci smjestili svoju bolnicu u samostanu. Romelove postrojbe, vraćajući se iz Afrike, prenoćili su u Imotskom, a smjestili su se oko crkve i samostana te su radi toga partizani s Kamenmosta bacačem pogodili crkvu. Nakon 1945. i dolaska nove vlasti započela je agrarna reforma, a samostan je imao velike zemljišne površine u svom posjedu. Fra Ćiro se spretno dosjetio kako smanjiti kvotu u posjedu samostana. Naime ograde oko župskih kuća u Vinjanima i Podbablju sa samostana prebacio je na župe te je višak zemljišta prebacio onim seljacima koji su te godine zemlje orali, da ih prijave pod agrarnu reformu. U svom naumu je i uspio bez ikakvih posljedica odnosno zatvora. Fra Ćiro poznat kao vrlo duhoviti čovjek trajno se preselio 1962. godine u imotski samostan, u vrtu kojeg je posadio libanonski cedar. Fra Ćiro Ujević, nezaboravni imotski franjevac umro je u svom samostanu 17. lipnja 1979. godine te je kao legenda Imotske krajine, otpraćen od velikog mnoštva pokopan u samostanskoj grobnici u Imotskom.
Prilagođeni dijelovi teksta: fra Vjeko Vrčić Testimonia Croatica br. 3-4, Split 1999.; Stopama pobijenih, 2020
U Imotskom je u četvrtak 19. lipnja obilježen blagdan Tijelova po godinama istoj tradiciji. Nakon svete mise u crkvi sv. Frane, krenula je tradicionalna svečana procesija s Presvetim oltarskim sakramentom koji je nosio gvardijan fra Zoran Kutleša. Procesija se zaustavljala na tri mjesta po imotskim ulicama i trgovima, a djeca su laticama cvijeća posipala Presveti oltarski sakrament. Cijeli je put gdje je prošla procesija bio posut cvijećem dok su ispred kuće dr. Josipa Mladinova, Josip Braco, Ančica i Tornada Zen postavili predivan cvjetni aranžman. Prije Drugog svjetskog rata u Imotskom bi na blagdan Tijelova časne sestre oblačile djevojčice u anđele i one bi išle u procesiji iza Isusove slike na koju bi iz košarica bacale latice ruža i ostalog cvijeća. Procesija gradom za blagdan Tijelova obnovila se nakon 50-ak godina, 1998. godine nakon što je iza II svjetskog rata rata i zabrane održavanja išla samo u krugu crkve. Prije rata procesija bi išla od crkve, Ligutića ulicom preko Pazara i Đirade natrag u crkvu uz prigodne napjeve: "Spasitelju, dobri Isukrste, ti si dobar pastir puka svog. Ti nad njime lebdiš, čuvaš, bdiješ paziš, da ga ništa ne zadesi zlog. Spasitelju dobri Isukrste....."
