KULTURA BEZ GRANICA O procesijama svetog Ante iz 1931. i 1934. u Imotskom i Jagulovim vrtlima
U današnjoj emisiji kultura bez granica donosimo dvije zanimljive teme. U prvom dijelu sa stranice Jagul Wine Cellar donosimo priču o imotskim vrtlima i lijepim zelenim površinama, sve to povodom Međunarodnog dana vrtova. U drugom dijelu donosimo priču o procesiji na blagdan svetog Ante 13. lipnja 1934. godine u Imotskom i crtice iz života svetoga Ante. Emisiju Kultura bez granica poslušajte u priloženoj poveznici:
Uz Međunarodni dan vrtova pogled iz Jagulovih vrtova.....Cilj je dana proslava i promoviranje uloge vrtova i zelenih prostora u našem društvu i okolišu te poticanje ljudi da se više uključe u rad u vrtovima i njegovo održavanje. Imotski je nekad bio okružen zelenilom, najbujnijem s južne i istočne strane. Zelene površine Imotskoga nisu bile samo prirodne ljepote nego su takve prostore njegovale pojedine obitelji. Na jugozapadnom dijelu su bili Radovinovićevi Jagulovi vrtovi, na jugoistočnom Milinovićevi vrtovi, a među njima je bila Fratarska i Marčina ograda. Na istočnom dijelu bio je perivoj Gaj koji se poput mjesta spuštao padinom. Mnogim starijim Imoćanima su ostali u sjećanju prekrasno uređeni vrtovi obitelji Milinović sa šetnicama i pergolama, a danas su na tom mjestu sagrađene kuće. Jagulovi vrtovi kaskadno su se spuštali niz padinu sa šetnicama i brojnim suhozidima između ružičnjaka imali su provedeni sustav za navodnjavanje za različite zasađene kulture. Danas je južni dio zelenog obruča oko Imotskoga gotovo nestao jer su ga prekrile zgrade. Osim velikih vrtova u Imotskom, ispred kuća Mladinov, Mirošević, Jerković nekad su bili njegovani vrtovi i perivoji. Ispred kuće Lazara Tadića bio je krasni perivoj voćaka, cvijeća, grmova, zatim vrt Olge Zen na Bazani, vrt Domljanovih, vrt Ŝante Mostarčić...Sve nabrojane vrtove održavali su vlasnici koji su izumrli ili odselili....Do današnjih dana jedino je i dalje ostao raskošan vrt kuće dr Josipa Mladinova zahvaljujuci imotskoj legendi Josipu Braci Zenu koji ga održava i njeguje. Braci je među svim njegovim poznatim aktivnostima velika ljubav ekologija i cvijeće. U više od stotinjak pitara zasadio je na desetke vrsta cvijeća, a tu su i grmovi cvijeća koji su ukras kamene ljepotice. Braco dnevno provede i po nekoliko sati sa svojim cvićem kojem priča, njeguje ga i uređuje. Njegovo cviće je odmor za dušu, baš onakav odmor kakav su doživljavali stari Imoćani kada bi u šetnji do Modrog jezera zavirivali u vrtove i cvićnjake njegovog imenjaka dr Josipa Mladinova za kojeg se Braco nada da zadovoljno gleda s neba na svoj vrt. . .Fotografiju snimio Branko Tonković u lipnju 2025. godine
Imotski, procesija na blagdan svetog Ante 13. lipnja 1934. godine prolazi kod Vrčića kuće. Desno je župnik i gvardijan imotskog samostana (1930.-1937.) fra Konrad Rudan i pomoćnik fra Nikola Bilić. Ispred kipa svetog Ante jedan za drugim hodaju: Zvone Lončar, poginuo 27.05.1943., Ante Đuka, poginuo 1945. i Nikola Veić ubijen 1945. godine. Daje se dio zapisa o proslavi sv. Ante u Imotskom iz ljetopisa Franjevačkog samostana u Imotskom za 1931. godinu (Grad na gori br.2 1993): ".. 14. lipnja: Imotski je proslavio Svetog Antu najvećim slavljem. Prisutni su svi župnici: Vinjana, fra Ivan Vukušić, Runovića, fra Silvestar Kutleša, Podbablja, fra Luka Livajić, Prološca, fra Lovre Kovačević. Sudjelovali su sa svojim župljanima. U 10 sati uputila se procesija koju je vodio gvardijan fra Konrad Rudan s ostalim svečenicima. Sudjelovalo je oko šest tisuća osoba. Čitav grad bio je okićen. Pred crkvom je propovijedao fra Lovre Kovačević.....". U nastavku se daje tekst Snježane Tonković:
"Čudotvorac iz Padove jedan je od najpopularnijih svetaca katoličke crkve zbog čega ga je papa Lav XIII nazvao Svecem cijelog svijeta, a takvu popularnost uživa i u nas. Sv. Ante je još jedan svetac kojeg mi doživljavamo kao svog sveca iako je rođen u Portugalu on je za nas dalmatinski svetac, (kao i sv. Jerolim). Južna Hrvatska sa Hercegovinom osobiti su štovatelji njegova kulta, dokazi su brojne crkve i svetišta s njegovim titularom. Gotovo da i nema crkve koja nema oltar ili kip posvećen sv. Anti ili barem sliku, koja se izloži u svetištu za njegov blagdan. To je svetac kojemu se upućuju molitve i preporuke najčešće za obitelj, posebno za djecu, od njega se traži milost, pomoć i zaštita. Štovanje i pobožnosti koje se iskazuju sv. Anti kao što su devetnice, trinaest posnih utoraka, krunice, hodočašća, pobožni napjevi , paljenje svitnjaka, pučka slavlja- derneci i sl., duboko su ukorijenjeni u našem narodu te su postali dio pučke tradicije i naša vrijedna kulturna baština. Na prostoru Imotske krajine najposjećenije svetište sv. Ante svakako je ono u Vinjanima Gornjim, čija crkva datira još od 1892.godine. Na taj dan mnogi vjernici Imotske krajine i susjedne Hercegovine hodočaste pješačeći do svetišta, oni udaljeniji i cijelu noć, da bi stigli na ranu jutarnju misu, pomolili se, zapalili svijeću i platili misu. Sv. Antun umro je u Padovi u svojoj 37-oj godini života, 1231. godine. Vijest o njegovoj smrti pronijela su padovanska djeca uzvikujući :„ Umro je svetac“. Prema predaji na dan smrti u njegovom rodnom Lisabonu crkvena zvona iznenada su se oglasila zvonjavom sama od sebe"
