Kultura bez granica: od ekološkog društva "Lipa" do kralja skokova Paške Anića
U novom izdanju emisije Kultura bez granica donosimo zanimljive priče s Facebook stranice Jagul Wine Cellar koje kroz fotografije i povijesne zapise podsjećaju na bogatu prošlost Imotskog.
Prisjećamo se 1931. godine kada je na inicijativu Ljube Tripala skupina imotskih intelektualaca osnovala društvo „Lipa“ za poljepšavanje mjesta i unapređenje turizma, nastavljajući tradiciju ranijeg ekološkog društva „Jezero“ osnovanog još 1904. godine.
U priči se vraćamo i u 1911. godinu kada je Imotski dobio jednu od prvih školskih zgrada u Dalmaciji, zahvaljujući zalaganju prof. don Josipa Virgila Perića i načelnika Josipa Tripala. Školu je blagoslovio i otvorio don Josip Virgil Perić, održavši govor o važnosti pučke prosvjete.
Poseban dio posvećen je i legendarnom Paški Aniću, kralju skokova sa strmih litica Modrog jezera, čija su hrabrost i neustrašivost ostali zapisani u imotskoj povijesti.
Priče o ljudima, događajima i običajima koji su oblikovali Imotski – u novom izdanju Kulture bez granica koju možete poslušati u poveznici ispod:
Na inicijativu Ljube Tripala 1931. godine u Imotskom je grupa intelektualaca osnovala društvo “Lipa” za poljepšavanje mjesta i unaprjeđenje turizma koje je poslije duže vremenske pauze nastavilo rad prethodnog ekološkog društva "Jezero" osnovanog 1904. godine na inicijativu dr Josipa Mladinova. Ljubo Tripalo je bio jedan od tri predsjednika društva "Lipa", a osim njega predsjednici su bili dr Lujo Domljan i ing Ante Jelavić. Društvo "Lipa" počelo je odmah ozbiljno raditi na uljepšavanju cijelog Imotskoga kao uređenje i pošumljivanje Gaja, koji je ubrzo postao atraktivni mjesni park. Glavnina radova bila je vezana za Jezero u kojem su se stalno popravljale serpentine pa sređivanje puteva do Vilinske i Golubarske pećine i puteljka sa stepenicama sve do Boškove pećine. Ekološko društvo "Lipa" je organiziralo izgradnju vidilice i puta do nje što je omogućavalo divan pogled na cijelo jezero, sadnju drvoreda lipa na Pazaru i drugo, a širili su i ekološku svijest održavajući predavanja po školama diljem Imotske krajine.
Imotski je među prvim gradovima u Dalmaciji dobio školsku zgradu 1911. godine zaslugom istaknutog narodnog zastupnika u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću prof. don. Josipa Virgila Perića i Josipa Tripala, najuspješnijeg načelnika Imotskoga. Perić je blagoslovio i otvorio školu 4. listopada 1911. godine i tada je održao slavni govor O pučkoj prosvjeti. Prvi ravnatelj Građanske škole bio je Anđeo Anđule Bitanga (1863.-1942.), slavni imotski ucitelj. Na fotografiji u drugom redu sjede nastavnici Jure Grgić, Emilija Dulčić, Petar Perić, Danica Stulli, Milica Ilić i Ivan Kaznakov. U prvom redu na zemlji sjede učenici: Veljko Korbel, Mile Đurmez, Frane Bauk, Veseljko Rako, Vjekoslav Rako, Vjekoslav Vilenica, Ivo Penović. U trećem redu sjede: Olga Zen, Mira Ivanović, Vesna Korbel, Anđa Ivanišević, Zorka Vicić, Ljuba Gudelj, Jasna Vučemilović, Duška Matijašević, Bosa Mršić, Ankica Lončar, Anka Buljan, Alba Nikolić, Zdenka Zen, Marija Skakušina. U četvrtom redu stoje: Đulio Cicilani, Pere Kalajđić, Mile Balač, Mirjana Milinović, Tonči Petyo, Đema Ivanović. U petom redu na vrhu: Frane Težulat, Branko Malić, Ivica Kvesić, Frane Colombani, Pere Ćosić, Ante Lovrić i Čedo Čugelj.
Generacije Imoćana pamte Pašku Anića (1913.-1945.) legendarnog skakača sa strmih litica Modrog jezera koji je bio i do danas ostao kralj skokova. Imoćanin sa Bazane svojim stilom, neustrašivošću, izgledom, bio je i ostao pojam u Imotskom, a svojim skokovima obilježio je razdoblje između dva svjetska rata. Paško Anić bio je hrvatski redarstvenik, oženjen za Slavku Dubravac te su imali sina Sinišu, zgodnog mladica koji je kao student pao sa stabla bajama i ostao invalid u kolicima. Siniša je do kraja života živio u Engleskoj u naselju prilagođenom za život invalida, tamo se i oženio. Igrao je košarku za osobe u kolicima. Umro je 1998., pet godina prije svoje majke Slavke. Nakon bijega od streljačkog voda 1944. godine na Biokovo, Paško Anić uhvaćen je i ubijen od partizana kod Makarske 1945. godine, a njegovi zemni ostaci nikad nisu pronađeni....
