Kultura bez granica: plesna tradicija Imotskog i povijest Šarampova mosta
U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo niz zanimljivih priča koje povezuju bogatu kulturnu i povijesnu baštinu Imotske krajine.
Inspirirani objavama s Facebook stranice Jagul Wine Cellar, prisjećamo se vremena kada je Imotski između dva svjetska rata živio iznimno bogatim društvenim životom. Posebno mjesto u tadašnjoj svakodnevici zauzimali su plesovi – lovački, akademski, vatrogasni, šoferski, krabuljni i oni u organizaciji HKUD-a Napredak. Svi su bili organizirani na visokoj građanskoj razini, uz pozivnice i jasno propisana pravila odijevanja.
Povodom Svjetskog dana plesa, koji se obilježava 29. travnja, ističe se važnost plesa kao univerzalnog jezika koji povezuje ljude diljem svijeta.
U emisiji se osvrćemo i na povijest Šarampova mosta u Prološcu, koji datira još iz turskog razdoblja, a izgrađen je na ostacima rimskog mosta. Prema predaji, ime je dobio po Šaramp-begu koji je živio u obližnjoj tvrđavi Badnjevice.
Posebna priča vezana je uz 1901. godinu kada je, na blagdan sv. Jeronima, kod Šarampova mosta svečano otkriven kip Krista Kralja Otkupitelja, djelo danas gotovo zaboravljenog splitskog klesara Josipa Bariškovića.
Više o ovim zanimljivim pričama poslušajte u emisiji u nastavku:
Svjetski dan plesa slavi se 29. travnja i širom svijeta čitaju se međunarodne i nacionalne poruke ljudi neraskidivo vezanih uz ples. Između dva svjetska rata u Imotskom se odvijao iznimno bogati društveni život čiji dio su bili i plesovi i to. lovački, akademski, vatrogasni, šoferski, krabuljni, HKUD-a Napredak. Svi plesovi bili su organizirani na vrlo visokom građanskom nivou s pozivnicama i uputama kako će sudionici biti obučeni. Običaj je bio da npr. muškarci imaju uz svečana odijela i bijele rukavice, a nekima od njih to i nije bilo lako pa bi ih skinuli, a na leđima imotskih gospođica često bi ostao trag dlana oznojenog u plesnom zanosu. Kažu da su gospođice unaprijed znale koji plesači s popisa njihovih plesnih knjižica nisu voljni nositi rukavice pa bi takve prijavile bal štimeru. Kavaliri su prije odlaska na ples odlazili po djevojke njihovim kućama i pratili ih na balove. Bili su organizirani i narodni plesovi za koje se kostime nabavljalo u Splitu i Zagrebu. Brojne obitelji uključivale bi se u ovakve plesove pripremanjem gurmanske spize i slastica kojima su bili ispunjeni stolovi u posebnoj sali, odvojenoj od one u kojoj se plesalo. S galerije stare vijećnice u zgradi Općinskog doma gdje su se niz godina održavali plesovi starije gospođe su radoznalo promatrale plesače, osobito tko s kime pleše te se uz njihovu radoznalost veže niz komičnih zgoda. Na fotografiji je Marija Vuković (1908.-1996.), kći dr Mile, miss plesa na Velikom plesu studenata održanog u Općinskoj vijećnici Imotskoga u prosincu 1931. godine. Ova fotografija Marije Vuković objavljena je u prijeratnom ženskom časopisu "Svijet". Marija je poslije često pričala o nezaboravnim imotskim plesovima i haljinama koje su specijalno šivane za te prigode, a supruga ing. Antu Jelavića zezala bi da ima posla sa jednom misicom.
Šarampov most u Prološcu oko 1902 godine. Most je izgrađen u tursko vrijeme na ostacima rimskog mosta, a po predaji je dobio naziv po Šaramp-begu koji je živio na istočnoj strani mosta na Suvaji u tvrđavi Badnjevice. Na blagdan sv. Jerolima, zaštitnika Dalmacije, 1901. godine, samo dan poslije posvete nove župne crkve Sv. Mihovila, svečano je otvoren kod Šarampovog mosta kip Krista Kralja Otkupitelja, rad danas gotovo zaboravljenog splitskog klesara i graditelja oltara Josipa Bariškovića (Split ?, oko 1870. — ?) koji je 1902. godine izradio i glavni oltar u župnoj crkvi u Prološcu s kipovima Sv. Ćirila i Metoda. Njiva pored mosta nazvana je Krvavom njivom zbog pokolja koji je, prema predaji, na tom mjestu izvršila Šaramp-begova vojska.. U nastavku se daje dio teksta fra Ivana Tonkovića objavljenog u Narodnom listu iz 1887., br. 96.-97. o njivi pored mosta kao dijela bogate usmene predaje i kulturne baštine Imotske krajine:....Ta zemlja prije se zvala " Krvava njiva". Pridaja kaže: Malo prije nego će ovdolen za uvik potrat Turčina, kršćani, nemogavši podnositi njihova zuluma, pobune se i odmetnu se u goru, odklen su Turcim zadavali mnogo jada. Kad su Turci vidili da im sila nepomaže, pozovu ih na na izmirbu. U to ime učine gostbu, s ugovorom da ni jedna ni druga strana ne ima doći pod oružje. Na njivu, gdi su imali zajedno blagovati, pristupe obe strane, pa uokolo zasidnu, sve jedan kršćanin, a jedan Turčin. Turci kad su vidili svoju zgodu, namignu jedan na drugoga, povade sakrite nože i pokolju kršćane. Rad krvi tu prolite prozva se "Krvava njiva".
