Kultura bez granica: Priča o imotskoj secesiji, i zaboravljenoj ljepoti starih imotskih vrtova
U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo dvije vrijedne priče iz bogate kulturne baštine Imotskog s Facebook stranice Jagul Wine Cellar.
Otkrivamo priču o secesijskom stoliću s priborom za pušenje iz kuće Radovinović-Jagul, jedinstvenom primjeru građanskog života s početka 20. stoljeća, te donosimo pogled u nekadašnje raskošne Jagulove vrtove – zelene oaze Imotskog koje i danas čuvaju uspomene na prošla vremena.
Priče o baštini, umjetnosti i ljudima koji su stvarali ljepotu poslušajte u novom izdanju emisije Kultura bez granica:
Svjetski dan secesije obilježava se svake godine 10. lipnja. Posvećen je slavljenju ovog osebujnog umjetničkog stila s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ovaj je datum odabran kao spomen na obljetnicu smrti dvojice velikih arhitekata secesije: Antonija Gaudíja i Ödöna Lechnera. Uz svjetski dan secesije na fotografiji je stolić s priborom za pušenje iz kuće Radovinović-Jagul u Imotskom koji pripada razdoblju secesije sa svim njenim obilježjima. Uporaba stolića za pušenje javlja se u drugoj polovini 19 . i početkom 20. st. vezano za širenje navike pušenja. Ovakve stoliće s priborom za pušenje nalazimo u kućama imućnih građanskih obitelji. Postavljali su se u salonima (tinelima), ponekad u zasebnim prostorijama (malim salonima) namijenjenim isključivo pušačima. To su mjesta gdje se okupljala društvena elita, uglavnom muško okupljanje, a koje je povezivala ista strast za užitkom pušenja kao i trenucima dokolice. Stolići su se razlikovali izgledom, oblikom, izradbom i stilom ovisno o razdoblju kada su nastali, od klasicizma do secesije. Stolić iz kuće Radovinović-Jagul lijep je primjerak secesijskog stolića s priborom za pušenje. Ploča stolića ima valovito oblikovan rub. Na stoliću se nalaze tri fiksirane posudice načinjene od tokarenog drva, te jedan metalni prstenasti otvor za svijeću utisnut u ploču stola. Prema rubu stolića postavljene su u kosom položaju dvije metalne ogradice- balustrade (na nekim stolićima su drvene i polukružne). Na svojim zadebljanim i valjkasto oblikovanim krajevima balustrade su fiksirane. U donjoj polovini središnjeg dijela ploče je gravura s portretom žene s ukrašenom kapicom (šeširićem) na glavi, sve u kružno graviranom medaljonu. Ovakvi ukrasi se često nalaze na površini stolića, ponekad s prikazima cvijeća, prirode, portretima i slično. Ploča stolića pričvršćena je na jednu valjkastu nogu od tokarenog drva, s jednim prstenastim zadebljanjem na sredini od kojeg noga prelazi u tronožac što stoliću daje potrebnu stabilnost.
Snježana Tonković
Uz Međunarodni dan vrtova pogled iz Jagulovih vrtova
Cilj je dana proslava i promoviranje uloge vrtova i zelenih prostora u našem društvu i okolišu te poticanje ljudi da se više uključe u rad u vrtovima i njegovo održavanje. Imotski je nekad bio okružen zelenilom, najbujnijem s južne i istočne strane. Zelene površine Imotskoga nisu bile samo prirodne ljepote nego su takve prostore njegovale pojedine obitelji. Na jugozapadnom dijelu su bili Radovinovićevi-Jagulovi vrtovi, na jugoistočnom Milinovićevi vrtovi, a među njima je bila Fratarska i Marčina ograda. Na istočnom dijelu bio je perivoj Gaj koji se poput mjesta spuštao padinom. Mnogim starijim Imoćanima su ostali u sjećanju prekrasno uređeni vrtovi obitelji Milinović sa šetnicama i pergolama, a danas su na tom mjestu sagrađene kuće. Jagulovi vrtovi kaskadno su se spuštali niz padinu sa šetnicama i brojnim suhozidima između ružičnjaka imali su provedeni sustav za navodnjavanje za različite zasađene kulture. Danas je južni dio zelenog obruča oko Imotskoga gotovo nestao jer su ga prekrile zgrade. Osim velikih vrtova u Imotskom, ispred kuća Mladinov, Mirošević, Jerković nekad su bili njegovani vrtovi i perivoji. Ispred kuće Lazara Tadića bio je krasni perivoj voćaka, cvijeća, grmova, zatim su bili vrtovi Olge Zen na Bazani, Domljanovih, Ŝante Mostarčić itd. Sve nabrojane vrtove održavali su nekadašnji vlasnici koji su izumrli ili odselili. Josip Braco Zen gotovo do smrti održavao je vrt ispred svoje kuće, a u više od stotinjak pitara zasadio je na desetke vrsta cvijeća koje je s ljubavlju njegovao. Bracina supruga bila je meštar od cvića tako da je on postao "produžena ruka" svoje Zorke. Ljubav Zorke i Brace prema cvijeću i daljnjem njegovanju vrta nastavila je njihova kći Tornada pa je parafraziram: "Neka cvita tisuću imotskih vrtova"
Anamria Marušić Tonković
