Kultura bez granica: Priče o začetnicima zdravstva i turizma u Imotskom - dr. Josipu Mladinovu i Marku Dundi
U novom izdanju emisije Kultura bez granica donosimo dvije zanimljive i vrijedne priče preuzete s Facebook stranice Jagul Wine Cellar, koje nas vraćaju u bogatu prošlost Imotskog i njegovih istaknutih pojedinaca.
U prvom dijelu predstavljamo priču Anamarie Mrušić Tonković posvećenu obilježavanju Svjetskog dana zdravlja, 7. travnja 2026. godine, kroz naslijeđe dr. Josipa Mladinova (1869.–1916.). Upravo zahvaljujući njegovom radu započinje organizirana zdravstvena djelatnost u Imotskom. Rođen u uglednoj i imućnoj obitelji u Grohotama na otoku Šolti, dr. Mladinov ostavio je dubok trag u razvoju lokalne medicine. Njegova kuća u Imotskom danas svjedoči o počecima zdravstvene skrbi u tom kraju.
Drugi dio emisije donosi priču Gordane Radić inspiriranu starom fotografijom iz 1905. godine pod nazivom Pod pergolom u dvorištu prvog imotskog hotela “Dunda”. Fotografija otkriva intiman trenutak iz života obitelji Dunda. Vlasnik hotela, Marko Dunda (1870.–1928.), bio je bogati trgovac, veleposjednik i pionir hotelijerstva u Imotskom, ali i jedan od prvih izdavača razglednica s imotskim motivima.
Na fotografiji Marko Dunda sjedi krajnje desno, dok na zidiću sjede njegova djeca – sin Frane Miho (1893.) i kći Ljeposava (1898.–1980.), kasnije udana za dr. Janka Raku (1897.–1937.). Ljeposava i dr. Rako imali su tri sina: Nebojšu, Živana Cicka i Aljošu. U pozadini fotografije vidi se stražnji dio crkve sv. Frane, dok se s desne strane nazire dio kuće Colombani.
Ove dvije priče ne samo da oslikavaju bogatu povijest Imotskog, već i podsjećaju na ljude koji su svojim djelovanjem oblikovali njegov društveni i kulturni identitet.
Emisiju poslušajte u poveznici ispod:
Uz Svjetski dan zdravlja koji se obilježava 7. travnja. Početak zdravstvene djelatnosti organiziran je u Imotskom upravo zahvaljujući dr. Josipu Mladinovu (1869.-1916.) rođenom u uglednoj, bogatoj obitelji u Grohotama na otoku Šolti od oca Damjana i majke Filomene Bezić. Josipova majka Filomena (1838.-1924.), bila je izuzetno zanimljiva žena čiji život bi bio izvanredan predložak za film. Nakon smrti supruga imanjem na Šolti upravljala je sama i to bolje nego muškarac. Pamte da je jahala konja, sa dva pištolja zataknuta za pojasom, obilazeći imanje i nadgledajući radove. Bila je vrlo nezavisna i zvali su je Teuta po ilirskoj kraljici, kupovala je nekretnine i od težaka ostvarivala prihode. Voljela je putovati i obišla je tada poznate gradove carske Austrije. Mlađe sinove Antuna i Josipa prema posljednjoj želji supruga Damjana dala je školovati i to u Graz za liječnike. Josip je u Splitu završio Klasičnu gimnaziju te je upisao Medicinski fakultet u Grazu kao i stariji mu brat Antun Ante (1866.-1925.). U školskom semestru 1889/90 Josip je bio izabran za blagajnika "Prvog hrvatskog literarnog zabavnog društva Hrvatska". Braća Ante i Josip bili su među potpisnicima izjave hrvatske sveučilišne mladeži u Grazu "Za hrvatsko državno i narodno pravo". U prosincu 1893. godine Josip Mladinov je promoviran u liječnika kao i i brat mu Ante. Nakon završenog fakulteta dolazi raditi na Šoltu, zatim u Vodice. Na Šolti ga 1896. smjenjuje brat Ante Iz Vodica dr. Josipa put je odveo u Imotski kojega je toliko zavolio da se tamo trajno nastanio i organizirao zdravstvenu djelatnost. U to vrijeme dr. Josip bio je i Načelnik općine Šolta iako je živio u Imotskom. Nepoznato je da Josip možda i nije slučajno u Imotski zalutao budući je omiljeni brat njegove majke Filomene, ujak Pavao (Pave) Bezić (1841.), bio prvi učitelj u državnoj osnovnoj školi u Imotskom početkom druge polovice XIX. stoljeća, a 1873. oženio je Imoćanku iz poznate posjedničke obitelji, Elizabetu Vrdoljak (1856.). Kako su braća bila jako povezana Ante je odlazio u posjet bratu u Imotski te ga je Josip upoznao sa svojim kolegom i političkim istomišljenikom dr. Augustinom Bitangom kao i njegovom obitelji. Ante se zaljubio u jednu od pet kćeriju Mariette i dr Augustina Bitange, Antoniju Tonću, a ljubav je okrunjena 05. rujna 1903. godine raskošnim vjenčanjem u Imotskom. U neposrednoj blizini Modrog jezera dr Josip Mladinov 1910. godine sagradio je u historicističkom stilu reprezentativnu kamenu kuću u ograđenom njegovanom perivoju na dvije razine koja je s južne strane ukrašena figurama četiri godišnja doba, posebnu zgradu za liječničku ambulantu i gospodarsku zgradu za kočiju i konje. Ukrasni detalji-skulpture četiri godišnja doba, vrtni ukrasi, vaze, proizvedeni su u tvornici cementa Betizza u Splitu. Dr. Josip Mladinov obje je kuće ostavio gradu sa kompletnom opremom. Nakon smrti dr. Mladinova iza I. svjetskog rata do 1944. godine u njegovoj kući bila je pomoćna bolnica koja je raspolagala s više kreveta, a zatim do 1960. godine u kući je bilo smješteno imotsko rodilište. U drugoj kući u kojoj je bio ambulatorij dr. Mladinova, za bolesti žena, kože i stidne poslije je niz godina djelovala zdravstvena stanica. U zgradi je nekad bilo prekrasno spiralno stubište od kovanog željeza., prava čipka u željezu, a svojedobno su bile na općinskoj licitaciji. Vodile su do terase i vidikovca kojih više nema, a ograda je skinuta, ostao je samo ravan krov. Dr. Josip Mladinov, hrvatski rodoljub, 1908. godine u Imotskom je jednoglasno izabran za zastupnika Stranke prava te je bio u grupi intelektualaca uz dr. Augustina Bitangu, dr. Iku Jerkovića i dr. Juraja Grisogono koji su zahtijevali ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Tako je kao zastupnik u Dalmatinskom saboru 1912. svjedočio protuhrvatskim izgredima u Zadru, u kavani Central te sudjelovao u tučnjavi skupa sa stranačkim kolegama Joakimom Kunjašićem i dr. Matom Drinkovićem (1868-1931), hrvatskim političarem i publicistom. Sva trojica su uhapšeni ali su posredovanjem pravaških zastupnika pušteni na slobodu. Na inicijativu dr. Mladinova 1904. godine osnovano je društvo "Jezero", a on je vlastitim novcem 1907. godine izgradio 1100 m duge serpentine u Modrom jezeru. Dr Mladinovu je dijagnosticiran karcinom pluća te je neko vrijeme bio na liječenju u Londonu. Medutim veliki Šoltanin koji je zadužio Imotski više od mnogih Imoćana umro je iznenada od upale slijepog crijeva 1916. godine u Sarajevu pred vjenčanje sa Karmelom Tocigl iz poznate splitske apotekarske obitelji. Karmela se, ne mogavši preboljeti smrt zaručnika Josipa nikad nije udala. Obitelj Mladinov svog je Josipa vratila iz Sarajeva u Split, na groblje Sustipan te tekst završavam citatom Nataše Blagaić: "Zateknete li se u šetnji Sustipanom pogledajte prema Šolti, pomolite se i sjetite Josipa Mladinova".
Anamaria Marušić Tonković
Pod pergolom u dvorištu prvog imotskog hotela “Dunda” 1905. godine. Vlasnik hotela Marko Dunda, bogati trgovac, veleposjednik, prvi imotski hotelijer i jedan od prvih nakladnika razglednica sa imotskim motivima (1870.-1928.) rođen je i umro u Imotskom. Oženio se za Anu Matejević (1871.) s kojom je imao dvoje djece, Franu Mihu (1893.) i Ljeposavu (1898-1980.) udanu za dr Janka Raku (1897.-1937.). Ljeposava Lipa i dr Janko Rako imali su tri sina: Nebojšu, Živana Cicka i Aljošu. U dvorištu obiteljskog hotela Marko Dunda sjedi krajnje desno, a na zidiću sjede njegova djeca, sin Frane Miho i kćer Ljeposava. U pozadini s lijeve strane fotografije vidi se stražnji dio crkve sv. Frane, a desno se vidi dio kuće Colombani.
U nastavku pročitajte priču o susretu s jednom lijepom fotografijom.
FOTOGRAFIJA POD PERGULOM HOTELA „DUNDA“
Bogata je i neiscrpna fotografska građa grada Imotskoga i njegove čudesne okolice, cijele Imotske krajine. Tome može svjedočiti svatko tko je jednom ušao u to more foto zapisa i bavio se time na razne načine pa mu fotografija dođe kao nezaobilazan način prepoznavanja, raspoznavanja, kako ljudi, tako i ambijenta i vremena u kojem se je nešto „svjetlopisom“ zabilježilo i sačuvalo za sjećanje i nezaborav. Tako se dogodio susret s jednom lijepom fotografijom na kojoj je uhvaćen samo djelić života s početka dvadesetog stoljeća, pod nadstrešnicom, ili kako bi se u Dalmaciji reklo, pod pergulom, ispred jednog davnog ugostiteljskog objekta u vlasništvu i s imenom obitelji Dunda. O tom hotelu se je nešto pisalo, taj smo hotel vidjeli na više razglednica Imotskoga, što je normalno, pa i njegov vlasnik Marko Dunda je bio potpisnik proizvodnje i distribucije razglednica. I evo nas pred njom, tom slikom, na stranici portala Jagul Wine cellar, koji nas inače revno vodi kroz bogatu povijest svoje obitelji, pa tako i Imotskoga, i uopće. Ali ova fotografija!!! Kružila je nekim putevima, sve do Korčule, bavili se njome već posvećeni foto znalci i nikako da je smjeste na mjesto koje joj pripada. Odakle je, što prikazuje, je li to Makarska, Pelješac, neki drugi primorski grad s kulturom „pergola“, kamenih stolova i ljudi u građanskim odijelima sa leptir ili pak običnim kravatama i šeširima na glavi. A tu je i jedna gospođa i jedan gospodin u sjedećem položaju za nekog predaha, pa dvoje djece, jedno, muškić, sa šeširom na glavi. Ima u pozadini još nekoliko likova uhvaćenih u kadar, ali sve dosad opisano je dostatno za znatiželju i identifikaciju. Ostane vam negdje ta slika u memoriji, pamtite i poziv putem internetskih portala da se pokuša locirati ta fotografija ako je ikako moguće. Naravno, moguće je. Odmah ste prepoznali da je u pitanju nešto vama poznato, nešto što vam je ostalo u sjećanju iz djetinjstva, pa provjeravate neke slike da vidite jeste li doista u pravu. Jeste, jer prepoznajete ambijent, kamene stolove, potom čovjeka koji sjedi, vidjeli ste ga na više fotografija… A ona djeca što sjede na zidiću da ih objektiv bolje uhvati u kadar, njegova su djeca. Bilo kako bilo, eto sretnog trenutka: prepoznati jednu situaciju i odgonetnuti njezin smisao i pripadnost. Shvatiti uz to da se radi o slici osobitog ugođaja i neosporne estetike snimljenoga, pa povezati niti u nešto opipljivo i blisko bez pomoći ikakvog pisanoga znaka, imena i natpisa na slici ili njezinoj pozadini. Prava je radost ponovo se naći na putovanju jedne fotografije od anonimnosti do otkrivanja pa osjetiti gotovo metafizičko iskustvo, što se, na sreću, dogodilo potpisnici ovih redaka.
GORDANA RADIĆ
