KULTURA BEZ GRANICA Razglednice koje pričaju povijest: Od prvih škola u Imotskom i Poljicima do zlatnih dana Vinarije Imotski
U novom izdanju emisije Kultura bez granica donosimo tri zanimljive povijesne priče, popraćene vrijednim fotografijama starih razglednica objavljenima na Facebook stranici Jagul Wine Cellar.
Prva priča vodi nas u prošlost imotskog školstva i donosi pogled na Pučku i Građansku školu u Imotskom, ali i na početke školovanja u Imotskoj krajini. Druga fotografija vraća nas u Poljica 1911. godine, među učenike i učitelje tamošnje pučke škole, uz zanimljivu priču o učitelju Augustinu Zuviteu i njegovoj povezanosti s obitelji Tina Ujevića.
Treća priča vodi nas u nešto noviju prošlost i vrijeme kada je Vinarija Imotski bila važan simbol gospodarskog razvoja ovog kraja. Uz razglednicu iz 1960-ih donosimo i priču o ing. Vanji Žanku, istaknutom agronomu i fotografu koji je svojim objektivom zabilježio razvoj dalmatinskog vinarstva.
Tri fotografije tako otvaraju tri različite priče o ljudima, školstvu, gospodarstvu i vremenu koje je ostavilo dubok trag u Imotskoj krajini. Cijelu emisiju poslušajte u poveznici ispod:
Pučka i Građanska škola u Imotskom 1915. godine
Uz početak nove školske godine, Pučka i Građanska škola u Imotskom 1915. godine. Nakladnik razglednice na kojoj je konačni izgled školske zgrade dugogodišnji je imotski načelnik i inicijator gradnje Josip Tripalo.
Mletačka vlast prvu javnu školu pri imotskom samostanu osnovala je 1798. godine, a dolaskom francuske vlasti potiču se privatne škole. Prva pučka muška škola u Imotskom započela je radom 1807. godine, a učitelji su uglavnom svećenici franjevci.
Austrijska vlast odlučuje 1832. osnovati državnu osnovnu školu i u Imotskom, čiji se rad priznaje 1836. Učitelj je i dalje svećenik Pietro Piotti, koji je učiteljevao od 1831. do 1842. godine.
Državna osnovna škola – „Glavna početna učiona u Imotskom“ – otvorena je 1869. godine u kući Vuković na Pjaci. Prvi učitelj bio je Pavao Bezić (ujak dr. Josipa Mladinova), a s njim je radio i učitelj Nikola Stipančić.
U istoj kući 1874. godine otvorena je i škola za žensku djecu. Iz kuće Vuković škola je selila u kuću Grubišić, a zatim u kuću Marče do 1911. godine, odnosno do izgradnje školske zgrade.
Školska zgrada građena je od 1909. do 1911. godine te „skrblju općine i ljubitelja prosvjete svečano blagoslovljena i otvorena dne 4. listopada 1911. godine“.
U istoj zgradi ustanovljena je 1941. godine Gimnazija koja je djelovala do 1946. godine, kada je odlukom tadašnjih vlasti prestala s radom, a ponovno je uspostavljena 1952. godine.
Prvi ravnatelj Građanske škole bio je nadučitelj Anđeo Bitanga (1863.–1942.), a prvi ravnatelj Gimnazije bio je prof. Petar Vrdoljak (1900.–1944.), ubijen u Zagvozdu.
Među prvim zaslužnim imotskim učiteljima bili su: Pavao Bezić, Martin Pera, Ivan Bulić, Stanko Margetić, Duško Vlajčić, Ante Markota, Petar Perić (nečak don Josipa Vergilija Perića)...
Prve poznate učiteljice bile su: Ruža Gentilini, Kornelija Murvar, sestre Jelka Kalafato Domljan i Marija Kalafato Benković, Marija Dijaković Franceschi, Marija Petričević, Ita Nikolić...
Don Slavko Kovačić (2020.), „Iz povijesti škola i odgojnih ustanova u Dalmaciji“ (dio teksta).
Poljica 1911. godine – đaci pred Pučkom školom prije 115 godina
Škola je u Poljicima od 1876. godine, bila prvo u kući Žarković, a zatim u kući Zujić. Prvi učitelj škole u Poljicima bio je Augustin Zuviteo (1856.–1928.), rođen u Splitu 1856. godine.
Zuviteo je završio Učiteljsku školu u Arbanasima 1876. godine, a nakon završetka školovanja raspoređen je za učitelja u Imotska Poljica, gdje je javna pučka škola otvorena 1876. godine. Učionica i učiteljeva soba bile su smještene na tavanu iznad štale, a učionica je bila mračna i zagušljiva, bez dovoljno prozora.
S učiteljem Zuviteom u Poljicima je živjela i majka Jelka, a u dopisu Kotarskom školskom vijeću od 19. kolovoza 1879. učitelj navodi kako mu je stara majka „prisiljena nagucati se u sobi smrada i vlage sčega ju svako malo spopadaju razne bolesti osim kostobolje koju je ovdje stekla te je nemilo mori“.
Zuviteo je prijateljevao s ocem velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, Ivanom Ujevićem, koji je nakon završetka školovanja u Arbanasima 1877. godine raspoređen za učitelja u Lokvičiće. Mladi su se učitelji družili sve do 1880. godine, kad Zuviteo završava službu u Poljicima, a prijateljstvo je nastavljeno i kasnije.
Po svjedočenju potomaka učitelja Zuvitea, pjesnik Ujević dobio je ime upravo po njemu, a trebao mu je biti i kum na krštenju, no bio je spriječen doći u Vrgorac.
Augustin Zuviteo umro je 1928. godine u Dubrovniku, gdje je do umirovljenja bio ravnateljem Preparandije.
Prvi Poljičanin koji je službovao kao učitelj u Poljicima bio je Petar Domljan (1893.–1926.), koji je završio Učiteljsku školu u Arbanasima 1912. i te je iste godine, 1. listopada, nastupio kao učiteljski kandidat u Poljicima, gdje ostaje do 1920. godine. Iza njega kratko vrijeme je službovao kao učitelj Ante Luka Zujić.
Petar Domljan nastavio je studij na VPŠ u Zagrebu, zatim bio profesor i od 1923. ravnatelj Građanske škole u Imotskom. Bio je prvi predsjednik podružnice Jadranske straže u Imotskom, osnovane 1923. godine.
Petar je nesretnim slučajem stradao jer se u lovu napio vode iz bunara i dobio tifus od kojeg je umro 1926. godine.
Vinarija Imotski – razglednica koja govori o gospodarskom razvoju kraja
Na poleđini razglednice izdavača Poljoprivrednog dobra „Vinarija Imotski“ sljedeći je tekst:
„Plantažni vinogradi 110 ha, Vinarija kapaciteta 710 vagona, Dovoz grožđa u vinariju, Mehanizacija u vinariji.“
Ovakve su razglednice 1960-ih i 1970-ih godina imale snažnu propagandnu ulogu, slaveći uspjeh lokalne industrije, razvoj autohtonih sorti poput Kujundžuše te gospodarski napredak dalmatinskog zaleđa.
Razglednica s tekstom na talijanskom jeziku poslana je 6. rujna 1963. godine iz Imotskog gospođi Eciji Duboković u Jelsu, otok Hvar.
Fotograf je ing. Vanja Žanko, iznimno važna i svestrana osoba za povijest dalmatinskog vinarstva i agronomije.
Ing. Vanja Žanko bio je ugledni agronom (pariški student) koji je imao ključnu ulogu u poslijeratnoj modernizaciji vinarstva u Dalmaciji. Između ostalog, on je osmislio, projektirao i nadgledao izgradnju tada najsuvremenije vinarije u Hrvatskoj – one u Starome Gradu na Hvaru (građene od 1948. do 1960. godine).
Uz svoj primarni inženjerski i stručni rad, ing. Žanko imao je izrazit talent za fotografiju i film. Zahvaljujući njegovu oštrom oku i tehničkom znanju, nastale su brojne reportažne i dokumentarne fotografije koje su pratile izgradnju i rad modernih vinarija i pogona diljem Dalmacije, pa tako i Vinarije Imotski.
