Kultura bez granica: Uoči Dana državnosti u Imotskom 1990. godine i Imoćani na Biokovu 1932. godine
U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo dva zanimljiva povijesna zapisa koji kroz fotografije i priče svjedoče o bogatoj baštini Imotske krajine.
S Facebook stranice Jagul Wine Cellar izdvajamo fotografiju grupe Imoćana na Biokovu iz 1932. godine, nastalu tijekom istraživanja ledenica i jama koje je organizirao Imotski športski klub. Ovaj vrijedan dokument podsjeća na vrijeme kada su članovi društava i zaljubljenici u prirodu istraživali skrivene ljepote Biokova, ostavljajući iza sebe tragove koji i danas svjedoče o njihovu entuzijazmu i avanturističkom duhu.
U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske, prisjećamo se fotografije snimljene 30. travnja 1990. godine na imotskim skalinama iz Arhiva dr. Veljka Vukovića uoči prvog Dan državnosti koji se obilježava u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, čime je započelo novo poglavlje hrvatske povijesti.
Fotografije i priče poput ovih podsjećaju koliko su ljudi iz Imotske krajine svojim djelovanjem obilježili lokalnu, ali i nacionalnu povijest.
Emisiju možete poslušati u poveznici ispod:
Grupa Imoćana na Biokovu 1932.godine, istraživanje ledenica i jama u organizaciji Imotskog športskog kluba. U grupi Imoćana su: Zvone Lončar, Miloš Knežević, Miro Tripalo, Ivan Dubravac, "Gale" Čelan, Ante Tonko Tripalo, Ljubo Lončar, Simplicio Mostarčić, Paško Anić, Ante Đuka, Veljko Vuković, Miro Pušić, Tino Benković, Mile Delić, Mile Đuka, Anteša Lončar, Stipe Štambak , Ivan Rako, Nino Ferrari, Miro Mostarčić, Luka Vuković i Julije Vučemilović te vodiči. Hrvatsko planinarsko društvo Imotski osnovano je 5. srpnja 1927. godine, kao podružnica Hrvatskoga planinarskoga društva pod imenom „Biokovo” Imotski te je jedno od najstarijih planinarskih društava u Dalmaciji. Prvi predsjednik društva bio je prof. Vid Petričević imotski zet, neko vrijeme ravnatelj splitske klasične gimnazije, a blagajnik Grmislav Radovinović rod.1899. (ne Grunislav kako se navodi na stranicama društva)., Društvo 1928. godine, prestaje s organiziranom djelatnošću, te je 3. lipnja 1938. godine osnovano društvo s novim imenom HPD „Imotska jezera”, jer je ime „Biokovo” u međuvremenu preuzelo novoosnovano planinarsko društvo u Makarskoj. Početkom Drugoga svjetskoga rata gasi se svaka aktivnost Društva.
Dan državnosti se obilježava u spomen na konstituiranje prvog, demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Time je započelo novo poglavlje hrvatske povijesti. Za prvog predsjednika Sabora izabran je Imoćanin Žarko Domljan.
Domljan, Žarko, hrvatski povjesničar umjetnosti, leksikograf i političar (Imotski, 14. IX. 1932 – Zagreb, 5. IX. 2020). Diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1958., doktorirao 1973. disertacijom Arhitekt Hugo Ehrlich i arhitektura u Hrvatskoj u njegovo doba. God. 1958–86. u Jugoslavenskomu leksikografskom zavodu (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža), a zatim 1987–90. u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. S političkim promjenama 1990. ušao je u maticu političkih zbivanja u Hrvatskoj i 1990–92. bio predsjednik Sabora Republike Hrvatske te nakon toga do 2000. potpredsjednik. Obavljao i veći broj dužnosti u središnjici stranke (HDZ). Proučavao modernu arhitekturu i urbanizam, osobito hrvatsku arhitekturu potkraj XIX. i na početku XX. stoljeća. Bavio se likovnom kritikom u kulturnim i znanstvenim časopisima (15 dana, Telegram, Arhitektura, Život umjetnosti, Čovjek i prostor i dr.), u kojima je objavio i niz prikaza. Znanstvene radove o graditeljstvu i povijesti umjetnosti objavljivao, osim u časopisima i listovima, također i u zbornicima. Bio je glavni urednik časopisa Život umjetnosti (1969–76) i predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (1969–72). Mnogobrojne monografske i sintetičke članke objavio je u različitim izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je glavni urednik Likovne enciklopedije Jugoslavije (I, 1984., II, 1987) i Enciklopedije hrvatske umjetnosti (I–II, 1995–96). Objavio je memoarsku knjigu Visoko podignimo zastavu: Hrvatska od negacije do priznanja (2010). Glavna djela: Arhitekt Hugo Ehrlich (1979), Frano Kršinić (koautor P. Šegedin, 1986).
