Preminuo Saša Lukić, splitski glazbenik i prijatelj HPO Gradske glazbe Imotski: Emotivni oproštaj Ivana Glibote Crnog
U 81. godini preminuo je Saša Lukić, hrvatski glazbenik, skladatelj, aranžer i glazbeni producent, vođa legendarne splitske grupe „Delfini“, poslije „Dupini“, nekadašnji direktor Splitskog festivala te suosnivač udruge za promicanje hrvatske maritimne baštine „Cronaves“.
Lukić je tijekom Domovinskog rata sudjelovao u organizaciji brojnih humanitarnih koncerata, a autor je i himni 158. brigade Hrvatske vojske i 6. domobranske pukovnije. Oni koji su ga poznavali pamte ga kao jednostavnog, učinkovitog i vedrog čovjeka, uvijek spremnog pomoći drugima.

Živeći s glazbom, kao pravi „Splićanin o' kolina“, skladao je brojne pjesme koje su izvođene i promovirane na Splitskom festivalu. Među njima su „Kako je toplo ovo ljeto“, „Škuribanda“, „More i ljeto“, „Stari plac“, „Luda splitska noć“, „Tonbula“, „Svirala je Bacha“, „Čobanica“ i „Prijateljstvo“.

Bio je producent brojnih glazbenih izdanja, a godinama je surađivao i producirao pjesme jednog od najpoznatijih hrvatskih kantautora, Arsena Dedića.
Vodeći „Delfine“, uz redovite nastupe diljem jadranske obale, nastupao je od SAD-a do bivšeg SSSR-a te u brojnim europskim zemljama. „Delfini“ su, osim samostalnih nastupa, surađivali s brojnim velikim imenima tadašnje glazbene scene, među kojima su bili Oliver Dragojević, Arsen Dedić, Mišo Kovač, Tereza Kesovija, Zdravko Čolić i Toma Bebić.
U vrijeme europskog Hajduka „Delfini“ su redovito nastupali i na „bilim noćima“, odnosno feštama u čast Hajduka diljem tadašnje države.

Posebna veza s Imotskim
Saša Lukić bio je snažno povezan i s Imotskim. Bio je producent i aranžer na dva albuma imotske grupe „Express“, a posebno se ističe njegova dugogodišnja suradnja s HPO Gradskom glazbom Imotski.

Kao producent sudjelovao je na tri albuma imotskog orkestra te je svojim znanjem i iskustvom značajno pomagao u njegovu razvoju – od lokalne limene glazbe do današnjeg respektabilnog simfonijskog puhačkog orkestra.
Surađivao je i s Glazbenom školom dr. fra Ivana Glibotića u Imotskom. Njegova sestra, koja je živjela u Njemačkoj, prigodom ostavštine donirala je Glazbenoj školi svoj koncertni klavir.
Nakon završetka aktivnog glazbenog djelovanja Lukić se ponovno posvetio moru, ovoga puta kroz rad na očuvanju i oživljavanju hrvatske maritimne kulturne baštine. Godinama je kroz udrugu „Cronaves“, zajedno s Plamenkom Bavčevićem, sudjelovao u pripremi i organizaciji predstavljanja hrvatskih tradicijskih brodova i barki, kao i hrvatske kulture i gastronomije, u brojnim europskim zemljama.
Potom su predstavnici tih zemalja i njihove tradicijske brodove dovodili u Stari Grad na Hvaru, gdje se već godinama održava manifestacija „Dani u vali“, međunarodni festival brodova, mora i mornara.
„Napustio nas je dobar čovjek koji je silno volio Imotski“
Od Saše Lukića emotivno se oprostio Ivan Glibota Crni, dugogodišnji prijatelj, kolega i suradnik, u razgovoru za Radio Imotski.
„Sašin odlazak puno me je uzdrmao. Napustio nas je dobar čovjek. Silno je volio Imotski te je s poštovanjem pomagao meni, HPO Gradskoj glazbi Imotski, ali i Glazbenoj školi dr. fra Ivan Glibotić, kojoj je njegova sestra, koja je živjela u Njemačkoj, prigodom ostavštine donirala svoj koncertni klavir“, kazao je prof. Glibota.
Prisjetio se i godina koje je proveo uz Lukića te njegova utjecaja na njegov osobni i glazbeni razvoj.
„Svirajući i živeći aktivno deset godina s njim, oblikovao sam se kao čovjek i kao glazbenik. Značajno je utjecao na mene“, rekao je Glibota.
Dodao je kako je često govorio da je u životu završio tri profesionalne i životne škole – Glazbenu akademiju, Splitske Delfine na čelu sa Sašom te rad i produkciju u glazbenom studiju, ponovno uz Sašu.
„E… to sam sve na svoj način oživotvorio u mom Imotskom.“
Na kraju emotivnog obraćanja Glibota se oprostio riječima:
„Dragi Saša, pokoj tvojoj duši i vidimo se negdje gore, na nebu.“
Odlaskom Saše Lukića splitska i imotska glazbena scena ostale su bez čovjeka koji je desetljećima svojim radom povezivao glazbu, ljude, more i kulturnu baštinu.
