Veliko slavlje u zaseoku Jažići: U jednoj od najdugovječnijih imotskih obitelji proslavljen prvi stoti rođendan
– Ja znam da imam 19 unučadi, a da vam pravo kažem triba bi mi kalkulator da nabrojim sada svu sestrinu i bratovu dicu, pa njihovu dicu, pa njihove unuke. Tribalo bi brojiti cilo poslije podne, veli uz smijeh Anđa.
Zasigurno najdugovječnija živuća obitelj u Imotskoj krajini, obilježila je u nedjelju i prvo stoljeće, prvi stoti rođendan jednoga svoga člana. Riječ je o obitelji Jažić /Jutić/ iz Glavine Gornje kod Imotskog. Šestero živućih članova, pet sestara i jedan brat, jer su jedna sestra i jedan brat umrli, zajedno imaju ni više, ni manje nego 517 godina. Najstarija od njih Ana ima 1oo godina. Ana se nije udavala i najstarija je kako kažu Jažići, cura u Imotskoj krajini. Oko najstarije Ane okupile su se i njene sestre Milica koja ima 86 godine pa Danica koja ima 83 godine, Anđa 80 godina i Zorka 79, a koja kaže da je tek ušla u osamdesetu. Pridružio im se brat Nediljko Marko koji ima 89 godina. Njihov otac umro je u 93-oj, a njihova majka u 84-oj godini.
U zaseoku Jažići okupila se brojna rodbina na proslavi prvog stotog rođendana u najdugovječnijoj obitelji Imotske krajine. Došle su sa starom Anom to proslaviti njene četiri sestre koje su sve od reda udovice i njen brat i njegova supruga, Ana i živi sa svojim bratom i sa suprugom i on skrbi o njoj. Kada smo pitali Anđu jednu od sestara da nam prebroji koliko potomaka , djece, unuka, praunuka i prapraunuka imaju njih četiri i brat Marko Nediljko, Anđa nam odgovori.
– Ja znam da imam 19 unučadi, a da vam pravo kažem triba bi mi kalkulator da nabrojim sada svu sestrinu i bratovu dicu, pa njihovu dicu, pa njihove unuke. Tribalo bi brojiti cilo poslije podne. To ćemo kada jedna od nas četiri bude slavila 100 godina, ili još prije, kada naš Marko bude slavio stoti rođendan, veli uz smijeh Anđa.
Najstarija, slavljenica Ana nakon očeve i majčine smrti najviše se brinula o svojim sestrama i braći. Često je išla u Slavoniju na rad po tamošnjim poljima pa u Jažiće braći i sestrama nosila kukuruz, pšenicu i ostalu hranu. Mnogo je radila, malo je koristila liječničku skrb, a i danas razborito govori i lijepo komunicira sa svojom obitelji i susjedima.
Jažići (Jutići), proslavili su stoti rođendan svoje tete, baš kako i priliči tom poznatom plemenu, sa vrhunskom spizom, šalom i pjesmom. Ana je puhnula svijeće na svečarskoj torti, primila je bukete cvijeća, a zaseok je mirisao po pečenim mladim janjcima, uglas su nam kazali Jažići, da je ovo tek prvi stoti rođendan nekog njihovog člana, a da se pripremaju i za slijedeće slične rođendane. E, pa, neka im se želje i ostvare.
