Mate Parlov u razgovoru s novinarima često je spominjao svoj Imotski, pronašli smo intervju iz '78.
Slavni hrvatski boksač, olimpijski, europski i svjetski osvajač zlatnog odličja Mate Parlov uskoro bi trebao dobiti spomenik na ulazu na Gospin dolac, jedan od najljepših svjetskih stadiona. Mi smo, zahvaljujući digitalnoj arhivi Imotske krajine, pronašli intervju s ovim legendarnim Imoćaninom, objavljen u siječnju 1978. godine. Intervju je rađen dok se odvijaju posljednje pripreme pred Matin odlučni meč — biti ili ne biti profesionalni prvak svijeta u poluteškoj kategoriji u boksu. Iako su ga mnogi novinari tada tražili izjavu, Parlov je intervju dao samo Imotskoj krajini. Objasnio je to riječima: „Kakav bih Imoćanin bio da odbijem razgovarati sa svojim ljudima?“. - Ovaj razgovor prvenstveno smatram kao ćakulanje sa svojim dragim Imoćanima, s onima koji su sada pod Biokovom, kao i s onima koji se nalaze bilo gdje u svijetu – istaknuo je Parlov na početku. Kasnije, tijekom razgovora, Imotska krajina prenosi kako se Parlov raspitivao o stanju Imotskom i okolici, ali i o svojim sugrađanima. - Kako su mi moji vršnjaci i svi drugi Imoćani? Asfaltirali ste mnogo cesta i naše lijepe imotske ulice. Kad će asfalt u Ričice? Sada je tamo velika gužva — došli su gastarbajteri. Pozdravite sve one koji su iz okolice Freiburga došli u Švicarsku, gdje sam imao onaj meč.
Posebno zanimljivo je da se raspitivao o izgradnji imotskoga gradskoga stadiona gdje će, nešto manje od 50 godina nakon objavljenog intervjua, biti postavljen njegov spomenik. - Kako napreduje gradnja igrališta u Jelavića docu? Kako su moji Bazarani? – pitao je Parlov novinara. Imotska krajina 15. svibnja 1978. godine izvještava o posjetu Mate Parlova Rodnom Imotskom. - U subotu 29. travnja nakon briljantne pobjede nad Amerikancem Tonyem Greenom u Sarajevu, svjetski prvak u boksu u poluteškoj kategoriji Mate Parlov posjetio je rodni Imotski – izvještava lokalni list.
- Parlov je posjetio Ričice, odakle potječe njegova porodica i gdje mu i danas živi mnogo rodbine. Svoj boravak u Imotskom Parlov je iskoristio i za mnogobrojne razgovore sa svojim vršnjacima s kojima je u djetinjstvu činio prve korake imotskim ulicama i s kojima je u osnovnoj školi učio prva slova. Na rastanku Parlov je poručio svojim sugrađanima u zemlji i inozemstvu kako u boksu još nije rekao posljednju riječ. Junaku naše dične Imotske krajine poželjeli smo da se to i ostvari – stoji u izvještaju Imotske krajine. Djetinjstvo na Bazani i u Modrom jezeru I u knjizi „Zlatne rukavice Mate Parlova“ opisuje se Matino djetinjstvo u Imotskom. Teo, kako su zvali Matu, nije bio zainteresiran za sport u djetinjstvu. - Doduše, naučio je plivati u jezeru, trčao je u igri s dječacima, pokušao bi ponekad i zaigrati malo nogomet s ostalim vršnjacima, ali shvativši brzo da za to baš nema osobita dara, nije se mnogo ni gurao da ga prime u igru – piše u knjizi autor Ratko Zvrko. O boksu kao sportu u Imotskom nije nikad ništa čuo, navodi se u knjizi - Ma koliko ide tada izgledao ravnodušan prema svemu, u dnu duše Teo (Mate, op. a.) je ipak bio veoma ambiciozan. Samo su njegova maštanja o budućnosti bila na potpuno pogrešnom kolosijeku. U svojim najranijim dječačkim snatrenjima zamišljao je sebe, jednom kad odraste, kao - pjevača i glumca. Činilo mu se to najlakše ostvarivim, smatrao je da je za to najviše nadaren – piše Zvrko. Sve ovo svjedoči kako je Mate Parlov ostao duboko povezan sa svojim imotskim korijenima, gdje je proveo dio djetinjstva i gdje ga danas mnogi s ponosom pamte kao jednu od najznačajnijih osoba svoje povijesti, čemu svjedoči i inicijativa za postavljanje njegovog spomenika
